Božićno obećanje🛍

💌Poglavlje 8.💌

Konačno! Držao je Vanju posesivno u svom naručju kao da se plašio da će sve ovo postati laž. Ili san. Usne su klizile po njenom licu, usnama i spuštale se sve do mekane kože vrata. Snažno je zubima zasisao taj dio jer je znao koliko je osjetljiva. Pronašao je način da je označi kao svoju. Grickao je, potom jezikom prelazio po tom mjestu. Ah, Vanja je božanstveno mirisala. Čuo je uzdahe zadovoljstva koje je ispuštala i tako mu svega đavolski je bio ponosan na sebe. Nadao se da će je ovo uvjeriti u činjenicu da on samo voli žene a ne muškarce. Gradonačelnica će se još u to uvjeriti  za koji trenutak kada je bude odveo u svoj stan. Jedva je čekao da ugleda lice onog Tomića, kada shvati da je Vanja samo njegova. I da će tako ostati, a on nema namjeru da je sada izgubi.

''Čekaj.. Vladimire ovo nismo smjeli da uradimo.'' Pokušala je da pozove glas razuma ali to joj je teško polazilo za rukom. A i kako bi, kada je bila zanesena ovim poljupcem. Nikada je ni jedan muškarac nije ovako poljubio. Tako da je osjetila da joj se tlo pomjerilo pod nogama. Njene gaćice su postale mokre. Uh, šta joj je on to uradio osim što ju je poljubio na način da je imala osjećaj kao da je na filmu u romantičnoj komediji. Još uvjek je na licu imala sklopljene oči, bila je naprosto začarana. Htjela je da ovaj trenutak pamti do kraja svog života a plašila se da ako otvori oči da će sve iznenada nestati.  Za sve ovo je krivila vatromet, ponoć, muziku koju je čula od benda, koja je pri tome bila ljubavna, Novu godinu. A zapravo jedini krivac je bila  ona sama. Kako je uspjela da otpusti sve kočnice koje je tako dugo u sebi zadržavala. Šta će njen brat da pomisli kada sazna da je poljubila njegovog momka? Ne, nikako se smije da dozvoli da Nemanja ovo sazna. Ponovo će doživjeti izdaju i biće veoma tužan zbog toga. A kad samo pomisli da se ona toliko trudila da ga ugleda srećnog.

''Tek sada gradonačelnice nisam u stanju da čekam.'' Ponovo ju je poljubio dok je prstima prelazio po njenim leđima. ''Želim te. Toliko te želim da mi je sasvim svejedno ako će svijet nestati za par minuta. Jedino što mi je u glavi jeste činjenice da tebe želim vidjeti u svom krevetu, ispod, na meni, sasvim mi je svejedno koja je poza u pitanju. Nadam se da si sada svjesna koliko je jaka moja želja za tobom.'' Da bih  je uvjerio, Vladimir ju je još više približio svom udu koji je bio ogroman ispod hlača. ''Nikada te ne bih natjerao na nešto što ne želiš, ako je potrebno čekat ću te koliko god ti ne odlučiš da budeš moja, samo sam imao potrebu da ti sve ovo kažem.''

Vanja je zanijemila. Potom je osjetila da dobija crvenu boju u licu i ta boja svakako nije nastala od zimske hladnoće. Tijelo joj je bilo živa vatra a samo je jedan muškarac mogao da ugasi tu vatru. A on se nalazio tačno ispred nje. ''Ja nisam izdajica i lažov.'' Nekako je smogla snage da ga odgurne od sebe pri tome pazeći da neko od građana ne primjeti da se nešto čudno dešava između gradonačelnice i dizajnera. Još joj je samo nedostajalo da se njihova slika nađe na naslovnim stranama za početak Nove godine. Krasno joj je počela ova godina. ''Nemam namjeru da iznevjerim svog brata. Nikada ne bih mogla da ga povredim. Vas dvojica ste u vezi, a ja sam tu višak. I zamolit ću te za jednu stvar, Nemanja za ovo ne smije nikada da sazna. Je li to jasno? Meni je njegova sreća uvijek na prvom mjestu i tako će ostati dok sam ja živa.'' Hladan vazduh je uspio samo na trenutak da ugasi vatru i da počne razumno da razmišlja.