Pikov as

IV Poglavlje

KARLA

Osjećam dodire po sebi. One dodire koje sam zapamtila i koje poznajem kao da su konstanta a ne kao da su bili prije četiri godine.

Dodire koji mi klize niz tijelo kao najljepša svila. Koje hrane i njeguju moje tijelo kao najljepši pamuk.

Osjećam one vrške prstiju koji se igraju mojim tijelom dok putuju gore dole prateći moje uzdahe, a i izdahe.

Osjećam i dah na vratu koji budi i podiže svaku dlačicu na mome tijelu. Osjećam onaj dah kao najljepši poljubac dok vrh jezika prati tu putanju daha.

Otvorim oči pa popratim te stisnute plave oči koje me prodorno gledaju dok se jezikom lagano kreću od vrata prema niže ne prekidajući pogled. Štoviše, toliko duboko je gledao u moje oči da sam još intenzivnije osjećala svaki njegov dodir kao i poljubac. One vrele punašne usne koje su me znale okrznuti u nekom malom poljupcu dok su putovale za jezikom kojim me dražio.

Spustim pogled prema njemu i susretnem one plave zavodljive oči koje me tolikim intenzitetom gledaju da sam još vlažnija nego što sam bila. Topim se pod njegovim pogledom kojim me dodatno skida iako kontakt s mojim tijelom ne prekida.

Njegove usne, one pune usne se tope na mom tijelu gurajući me preko ruba. Gurajući me prema litici s koje mi spasa nema. Raspršuje moj mozak pretvarajući ga u želatinu. Njega koji je uvijek bio 'glas razuma'. Njega koji me nikada nije iznevjerio ili ostavio na cjedilu. Moj mozak koji je uvijek bio u pogonu na sve četiri sada ne postoji. Ne razmišlja, ne pomaže već jednostavno uživa u ovim podrhtavanjima koje moje tijelo proizvodi.

Uživa u mome glasu koji se topi s jekom. Uživa u mojim pokretima ruku koje guram u ovu njegovu kao svila mekanu kosu navodeći ga da produbi taj poljubac koji ostavlja po mojemu tijelu. Osjećam mu dah na licu. Dah koji putuje prema mojim usnama koje ga željno očekuju. Očekujem napokon taj poljubac. Da te svoje mekane pune usne nasloni na moje i da se napokon izgubim u njegovom poljupcu kojeg sam trenutno toliko željna.

"Zapamti gdje god kreneš ja ću te naći.!"

Nanovo otvorim oči spajajući svoj pogled s njegovim koji me promatra predatorski, strastveno, posjedovački, željno, a ja sve što želim je da osjetim te usne po kojima putuje njegov jezik. Jezik ružičaste boje koji je stvoren da bi ga se milovalo. Koji je stvoren da dočeka moj jezik i otpleše s njim najljepši valcer ikada.

Promatram mu kut usne koja se podiže u neprimjetan osmijeh dok spušta pogled na moje usne primjećujući da njegove toliko želim i iščekujem.

"Ne zaboravi da si samo moja.!"

Osjetim mu dah iza uha koji me natjera da udahnem glasno ali ne previše glasno jer njegove usne mi to neomogućavaju. Njegove usne koje su napokon na mojima. Njegove usne koje osjećaju moje lagano prelazeći preko njih tjerajući me da uzdišem glasno dok mi tim istim nježnim poljupcima onemogućavaju isto. Tjerajući me da se izvijam od tog nježnog poljupca zahtijevajući još, više.

Vidim mu onaj isti predivni plavi pogled kojim me promatra dok i dalje drži usne prislonjene na mojima pa se uz širok osmijeh obruši na moje mrveći ih nevjerojatnom silom. Silom koja me tjera u izvijanje i glasno stenjanje. Sila koja me čini neuračunljivom jer ga grebem, čupam, tražeći i želeći još.

Guram njegove usne na svoje u želji da ga još jače i još dublje osjetim dok mi se trenje među nogama pojačava i dijele me sekunde od razornog vrhunca uslijed poljupca.

"Karla probudi se, Karla."

Naglo otvorim oči susrećući Nivesine koje me uplašeno promatraju. Ogledam se oko sebe tražeći njega, bilo što što bi mi bio znak da sve ovo nije bio samo san već zbilja. Neki dokaz koji će mi potvrditi da sam bila u njegovim rukama.