Part 4

1.4K 32 0
                                    

Vozio je sve do velike kapije kada je zakočio i prišao kroz nju.
Ispred nas je bila ogromna kuća od stakla. Sive boje na tri sprata. Okružena svuda čuvarima i crnim automobilima.
Na sredini dvorište je bila velika fontana oko koje je put za automobile, kojim je Stefan prošao i parkirao se tačno ispred ulaza u kuću.

Ispred vrata su stajali još dva čuvara obučena u crno. Pozdravili su Stefana kao da je njihov bog. Otvorio mi je vrata i brzo sam izašla.

" Zašto je fontana isključena?"

Odmah krenem da zapitkujem. Na šta on samo iznervirano prevrne očima

" Uključuje se samo veči. "

Njegovi ljudi su otvorili vrata kuće i Stefan me je pustio da udjem prva.

Ušli smo u veliki hodnik ispred kog su se videle ogromne stepenice koje vode na drugi sprat. Sa desne strane su otvorena vrata kancelarije. Stefan je mi je pokazao rukom da krenem dalje.

Prošli smo stepenice i ušli u veku prostoriju u kojoj je velika kuhinja sa desne strane i trpezarija. A sa leve veliki dnevni boravak. Ispred je zid ceo od stakla i vodio je napolje gde se video veliki bazen.

" Pa kako ti se sviđa, devojčice? "

Pitao je Stefan, ne skidajući pogled sa mene.

" Kao prvo ja za tebe nisam devojcica, a kao drugo ova kuća je stvarno previše. "

Namerno sam to rekla da bih ga iznervirala. Ali čak i da jesam, to nije pokazao.

" Tako je, nisi devojčica. Ti si moja supruga. Ne znam hoćeš da te zovem 'draga' ?"

" Naravno da ne. Nemoj uopšte da me zoveš. Nemoj ni da mi se obraćaš. A ako želiš da neko poveruje u ovaj fake brak, trebalo bi da malo bolje glumiš. "

Izvio je jednu obrvu i navalio se na zid.

" Na šta aludiraš?"

" Na to da se ne okrećeš za svakom devojkom!"

" Aa, to je u pitanju. Misliš na moju bivšu. Ne brini se izmedju nas je odavno gotovo. A i nikada ne bih varao moju suprugu. "

Nasmejao se i napućio usne u poljubac. On stvarno nije normalan.

" Odvratno."

" Kako god, idemo sada na drugi sprat, tamo su spavaće sobe. "

Krenuo je ka stepenicama i sačekao mene, jer sam idalje bila u blažem šoku.

" A treći? "

" Treći ti je strogo zabranjen. Nikako ne smeš da ideš na treći sprat. "

Rekao je strožijim tonom. Krenuo je da se penje ne čekajući mene. Brzo sam potrčala ka njemu jer imam dosta pitanja.

" Kako ne smem? Šta je gore?"

" Ništa što treba da znaš. "

Ispred nas se stvorila starija žena. Nosila je u ruci posteljinu. I jasno se iznenadila kada ga je videla.

" Gospodine Stefane, mislila sam da dolazite kasnije. Soba za gospođicu nije još uvek spremna, biće za deset minuta. Moram još samo posteljinu da promenim. "

Rekla na šta je Stefan odmahnuo glavom.

" U redu je Ivana. Nema veze. Ovo je Etna, a ovo je Ivana, kućna pomoćnica. "

Ta žena mi se blago osmehnula i rukovala se samnom.

" Drago mi je, čula sam dosta priča o vama."

Ivana, žena od nekih pedesetak godina obavljala je posao kućne pomoćnice. To me je jako začudilo s obzirom na to za koga radi.

Krenuli smo dalje ka sobama. Odmah ispred nas je bila prva soba.

" Ovo je moja soba. Na tebi je da odlučiš da li želiš da spavaš u drugoj sobi ili sa mnom."

Ušao je unutra. Krevet sa leve strane. Kupatilo sa iste, a preko puta veliki garderober. Terasa je bila otvorena i sve je mirisalo na lavandu pomešano sa jakim muškim parfemom.

" Pa zar Ivana nije sada rekla da sredjuje moju sobu. Naravno da neću da spavam sa tobom. Šta si misli"

Samo me je mrko pogledao i hladno odgovorio

" Ništa nisam mislio, rekao sam ti da sam izabereš. Dodji ovamo je tvoja soba. "

Sa tim rečima izašao je i ušao u sobu koja je bila sa druge strane stepenica. Odmah preko puta stepenica koje vode za treći sprat. I on stvarno misli da nikada neću otići gore. On je lud.

Ušli smo u tu sobu koja je bila isto lepa koliko i njegova. Jako slična, sa kupatilom, terasom i garderoberom.

Kada je video da tamo gledam rekao je

" Tu je garderober pun odeće. Birala ju je Nikolija, znaš već koje ona. . . "

" Naravno da mi ne trebaju tvoje skupe brendirane stvari. Hoću da uzmem svoje stvari iz svog stana. "

Ušli smo u garderober i kao što sam i mislila bio je pun preskupih komada, torbica i štikli. Stefan me je besno gledao

" Devojčice, prestani više da histerišeš na mene. Slušaćeš moja pravila i raditi kako ti ja kažem."

" Šta si mi ti da te ja slušam? Misliš da si nešto bitan, maltretiraš ove ljude kao da su tvoji robovi. "

" Nećeš se ti tako igrati sa mnom"

Izjurio je iz sobe a ja sam odmah štrčala za njim. Šta on misli da može da me ostavi tako ne dorečenu.

Stigao je do izlaznih vrata i kada je čuo mene kako trčim niz stepenice i dozivam njegovo ime okrenuo se.

" Sutra u pola deset budi spremna. Idemo na posao. "

Okrenuo se i otvorio vrata. U kuću je ušao jedan čovek njegovih godina.

" Matija, ne puštaj je nigde. "

Rekao je i izjurio napolje.

" Etna, ja sam Matija, drago mi je da te konačno upoznajem. "

" Šta bre konačno, koliko vi već znate za mene? "

" Znam te od svoje šesnaeste godine. Ja sam Stefanova desna ruka i znam sve što je on radio u vezi tebe. "

" I hoćeš da mi ispričaš...?"

" Ne, Stefan mi je to zabranio. "

Prevrnem očima i okrenem se ka Ivani koja se vraćala sa sprata.

" Godpodjo Etna, vaša soba je spremna. "

" Nemojte da me zovete gospodja. Može samo Etna?"

Rekla sam i ljuto se popela u svoju sobu. Zalupila sam vrata toliko jako da mi se učinilo kao da će spasti.

Cela soba mirisala je na vanilu i kokos, sada je imala lepu posteljinu koju je Ivana stavila. Za razliku od Stefanove crne, moja je bila bele boje. Takodje i soba je bila okrečena u belo, a njegova u crno.

Sela sam na krevet i suze kao da su same krenule.

His QueenWhere stories live. Discover now