Jesenje jutro ... Hladan povjetarac je nosio opalo lišće ... Na klupi u parku sjedila je djevojka vidno zamišljena . Pogled joj je zastao negdje u daljini. Nije primjetila poglede slučajnih prolaznika .
Trgnu se kad melodija završi posljednje note . Oslobodi uši od slušalica i pusti dubok uzdah iz grudi kao da je tako olakšavala pritisak na duši ...
Spusti pogled u svoje krilo i u mislima vrati slike dešavanja proteklih dana..
" Kako možeš tako nešto da mi govoriš kad i sam znaš da sam kao otvorena knjiga !"
"Je si to niko neosporava , samo što su tvoje stranice prazne !!! Dobro da ne pretjerujem , većinom ne nudiš ništa ... Guraš me od sebe . Ne dozvoljavaš da ti se približim . Ne zainteresirana si i da me upoznaš."
"Kako možeš tako nešto da mi prebacuješ ? Koliko se poznajemo ? "
"Vremenski 3-4 godine ... Fizički nikako ... čak do danas nisi znala ni da sam strastveni pušač ..."
"Ne radi to ."
"Ne radi šta Adina ?! Dosadilo mi je ... Nisi više ni privlačna znaš li to ? Patiš i sebe i mene ... Zato je bolje ... "
"Ako je suđeno ..."
"Nije Adina ... sa tobom ništa nije suđeno ... ti sve svjesno guraš od sebe ..."
Ustala je naglo i obrisala suze . Ne nije mogla sebi da dozvoli da neko ko ne zaslužuje da s njom postupa tako . Uhvati ritam laganog trčanja i nastavi dobro poznatom stazom kroz park u pravcu studentskog doma. Misli joj nisu mirovale . Koliko god se trudila da ne misli na njega , nepravda koju je osjećala ju je tjerala na to. Ubrza kao da je bježala i od same sebe , uhvati prečicu i osmjehnu se kao da je uradila nešto loše jer je eto prevarila i samu sebe za nekoliko metara koje nije istrčala do kraja. Napravila je nekoliko koraka laganog hoda po dvorištu da ustabili ritam disanja i udje u zgradu na stražnja vrata.
Glasovi prepiranja koji je sve bio glasniji je natjera da koristi stepenice a ne lift i ako je crpila posljednje atome snage u nogama. Zastala je na svakom podestu stepenica i izgrdi samu sebe što je dopustila da izgubi kondiciju. Osluškivala je ispred vrata svoje sobe i molila Boga da joj je kolegica već otišla jer nije bila spremna ni s njom da razgovara . Svi su govorili isto i vršili pritisak na nju a ona je i dalje preispitivala samu sebe da li je jedina bila koja je Erika vidjela pod drugim svjetlom . Otvori vrata i kad shvati da je sama brzo ih zatvori i zaključa za sobom . Sa stola dohvati jabuku i prije nego skupi odjeću za posle tuširanja ,prelista poštu koju je već nekoliko dana gurala u stranu . Odvoji račune u stranu i jednu kovertu zadrža u rukama koristeći je kao lapezu . Odlazak kući i nije zvučao tako loše , možda mala promjena i razgovor s tetom bi joj svakako dobro došao , jer je ona izgleda bila jedina što ju je razumjela. Otvori kovertu i proguta knedlu koja ju je gušila nakon što je zastala u grlu . I najmladja rodica za koju su svi izgubili nadu da će se ikada udati je za koji dan imala svadbu . Baci se na krevet i bezvoljno ponovo detaljno pročita pozivnicu . Trebalo je da dobro razmisli . Sad tek neće imati mira kad se pojavi sama . Naravno da neće propustiti priliku da je upoznaju i guraju nekog starijeg i od tete . Baci pogled na kalendar , ostalo je još nekoliko dana . Ipak će da dobro razmisli.
Nekako je pretrpjela predavanje koje ju je od početka školovanja gušilo ali nije imala drugog izbora , trebalo je popunit časove i ovo je bio najlakši izbor i ako nije puno nešto imalo veze s njenim smjerom .
Napustila je posljednja , ali joj se nije posrećilo kao danas . Eva ju je dočekala odmah ispred vrata . Jedan pogled i krenu s ispitivanjem . Adina pokuša da izmrda ali opet nije imala sreće . Izgledalo je kao da je Eva čitala misli .
"Nešto se desilo ? Pričala si sa svojima ? Ne, nije to imam osjećaj da je Erik upitanju . Upravu sam ? Znala sam da se u njemu krije mudra lisica ... zar te nisam odmah upozorila kad sam ga upoznala ? Nije mi leglo njegovo ponašanje , glumio je povučenog , naivnog muškarca ... Znaš koliko je izbjegavao da upozna mene a kod tvojih nikad nije ni u šali spomenuo da ode ... "
"Priča s Erikom je završena ..."
"Čemu onda takvo lice curo ? Treba da slaviš ! Vjeruj mi uvjerićeš se i sama ..."
"Je si li znala da je Erik pušač ?"
"Ti nisi ? Nemoj mi reći da nisi primjetila da ima problema i sa većim stvarima od cigareta ?"
"Kao šta ?"
"Kao štaaa? Djevojko taj je svaki drugi dan se pijan vukao po kampusu ..."
"Zar ga jedina ja nisam dovoljno poznavala ?"
"Opravdano ti je ... ljubav čini čuda ... niti vidimo niti čujemo ... slijepi i gluhi hrljamo dok srce ne pukne ..."
Adina podiže pogled i upitno pogleda Evu ... Nije mogla ni sebi samoj da prizna da je za nju ljubav bila još uvjek nešto nedokučivo . Možda se zbog toga i jest osjećala nekako čudno . Rastanak s Erikom joj je pao kao raskid prijateljstva a ne ljubavne veze.
Možda je on i bio u pravu kad je rekao da je postala dosadna ? Otrese glavom kao da je grdila samu sebe i razvuče osmjeh jer je bilo uzaludno protiviti se Evi kad i onako nije lako popuštala . Pustila je da je vuče za rukav dok su išle u pravcu menze .
Ugleda Erika s grupom mladića i zamoli Evu da i njoj uzme kafu i neko pecivo a da će je ona sačekati u dvorištu . Eva je ispratila njen pogled i bez pregovora , možda i prvi put od kako se poznaju uze iz njenih ruku novčanicu i ponovi mjesto gdje da je sačeka.
Prepustila se mislima i kao hipnotizirana se smjesti na klupu kod zadnjeg parkinga, tačno kako je Eva izdala naredjenje . Ugasi telefon koji je neprestano se oglašavao napominjajući svakodnevni raspored plana . Zatvori oči i prepusti se vjetru koji je uprkos sunčanom danu sjekao kožu . Zategnu jaknu grleći samu sebe pomisli da je možda bila i loša ideja što je dozvolila da joj Erik indirektno upravlja njenom kretanju.
Sjenka joj zakloni sunce i ona lijeno otvori oči jer je bila sigurna da je Eva . Pomjeri se u stranu i nešto poput negodovanja promrmlja više za samu sebe nego je bilo namijenjeno Evi ali je prekinu duboki glas i miris jakog parfema . Isprati pogledom od crnih vojnih čizama prema glavi . Mladić ozbiljnih godina po njenoj procjeni bar 5 godina stariji od nje je zamoli da mu pomogne u igri . Podigla je obrve i kao da se gušila kašljem pokuša da mu kaže da ne želi da ima posla sa strancem i da ga zamoli da se udalji od nje ali pogled u pravcu Erika kao da u njoj probudi buntovnu Adinu koju ni ona sama do sad nije poznavala . Vrati pogled na maladića koji je imao molećiv pogled malenog kučeta i pokaza mu lupkanjem rukom od klupu da sjedne pored nje i da joj objasni o čemu se radi ....
Eva je ostala da stoji na mjestu udaljena nekoliko metara od nje i skoro da nije ispustila sve iz ruku kad ugleda Adinu u zagrljaju nepoznatog mladića...
