Sunčano jutro ... Pogleda Danija kako mirno spava . Lagano se protegnu da ga ne probudi i izvuče se iz kreveta . Pridje prozoru i pogledom isprati misli .
Nije više osjećala teret na svojim ramenima niti bol u prsima zbog prošlosti . Bilo je sudjeno da svoju sreću pronadje uz Danija . Teško je mogla i sama da povjeruje u svoje riječi dok je prepričavala prošlost i sve što ju je natjeralo da po drugi put ostavi sve iza sebe i ode zauvjek . Dani je slušajući njene riječi stvarao sliku u mislima i stvarnost ga je kidala ... Toliko bola i još toliko razočarenja ju nije slomilo prvi put koliko je bila slomljena dok je sve to preživljavala ponovo. dok mu je prepričavala . Kao da je tek sad bila svjesna svega .
Prečutala je Robertov poljubac u policijskoj stanici jer je nekako predosjećala da bi Dani mu naplatio možda i više nego Antoniju . Ako nekad bude prilike i ako bude sudjeno da se ponovo sretnu , možda i to ispriča ali za sad je bilo dovoljno za oboje .
Oglasi se Danijev telefon i oboje se trgnuše on iz sna a ona iz dubokih misli . Sudar pogleda izmami osmjeh i jednom i drugom , pa nakon što poželješe dobro jutro ona nestade iz vrata kupatila . Dani se uspravi i slike od prethodne noći mu izmamiše još jedan osmjeh koji je dugo zadržao .
Ispisa poruku ocu jer Lina je već od njihovog povratka lagano gubila moć .
Provjeri jutarnje novosti i dok se spremao preko ramena dobaci Adini da sve ide po planu . Ona se stidno nasmiješi i obori pogled , a kako je izgledalo da ga to naljuti i on joj pridje hvatajući je za ramena spusti se malo savijaći koljena kako bi je gledao u oči otvori dušu jer je osjećao da će i sam pući ako joj ne prizna što je osjećao i kakav je stav imao u pogledu svega što je preživjela ...
"Shvati da si najmanje ti kriva ! Ustvari ti ništa nisi kriva i da neko drugi na tvom mjestu ne bi mogao ni pola svega što si preživjela da podnese ... Priznajem kad mi je Lina poslala poruku i kad si tražila novac pomislio sam da je sve istina ali kad sam vidio svojim očima koliko njih i koliko njihove zlobe se sručilo na tebe , nisam nisam mogao da povjerujem da su rodjeni ustanju da učine takvo nešto ... Sinoć si mi dokazala i uvjerila si me da nikad više ni u mislima ne dovedem dvoje povjerenje i tvoju čast u pitanje . Antonijo , Robert , Mila , tvoja sestra , otac i mati .... Niko od njih nije vrijedan jedne tvoje suze koju si prolila . Shvati već jedno da je ovo naša sudbina i da je bilo sudjeno da te slome kako bi te ja našao . Sve ovo je bila tvoja iskušnja i put da se nas dvoje nadjemo . Jedino ko je zaslužio da patiš za njom je teta , jedino za njom imaš pravo da pustiš suzu . Čak ni ja nemam pravo na to . "
Obrisala je suze i dok se odvajala iz dugog zagrljaja u kojem ju je držao , dok se u mislima zahvaljivala Bogu što joj je nakon svega podario Danija kao nagradu za sve što je prezivljela , razvuče osmjeh ali se od i straha malo potresla nakon što joj onako ne obavezno dobaci kroz osmjeh :"kad si imala namjeru da mi kažeš da te je onaj mulac u policijskoj stanici uznemiravao ?"
Tiho je ponovila "ko Robert ?"
Jedno "aha " i namigivanje je opusti i uz odmahivanje glavom nestade u drugoj prostoriji gdje je sve bilo spremno za njihov poseban dan .
Stezala je buket bijelih ruža dok je lagano koračala prema vjenčanom stolu . Sa osmjehom je stajao Dani stezajući tetinu ruku vraćajući suze očima .
Toliko je bio srećan da je na neki način i bio zahvalan Robertu na svemu jer mu je podario Adinu . Da nije bilo njihove zlobe možda ne bi bilo sudjeno da se njih dvoje ikad sretnu .
Kraj ...
