jutro:
Kao i svako jutro, bude me zraci sunca koje je ovo jutro sijalo jace nad Pariskim nebom nego ostalih dana..budim se i mahinalno kao i svako jutro stavljam ruku na stranu Ducija i osetim prazan krevet, samo malo nabora posteljine koju je on pokvario u toku noci.. ustajem i trljam oci i vidim da mi je za ruku vezan neki crveni konac,koji je svuda po sobi.
Ustajem i krecem pratiti konac, i vodi me do stolice na kojoj stoji kutija, a u kutiji jedna prelepa letnja haljinica, nebesko plave boje. Ipak nije zaboravio-mislim u sebi. I stoji jedna bela ruža i porukica.. Kada sam je procitala obuzeli su me leptirici,koliko je romantican. Mnogo volim ovog coveka.
Oblacim je na brzinu, a pidzamu samo bacim na krevet. Končić dalje vodi do stola sa snimkom gde sedam i sminkam se i pravim kosu, pustila sam je samo jer je bila laganih talasa,a sminku sam zbrzila jer sma bila uzbudjena. I pogledala sam opet bela ruža i porukica.. Kada sam je procitala u meni se budilo 100 osjecanja.. ja neverujem u ovo sto citam, savrseno je kao i on.
outfit:
Ustajem i nastavljam pratiti končić koji vodi do lifta, i silazim dole na prvi sprat i konac se nastavlja..pratim ga i vidim da vodi do jednog stola na balkonu, s pogledom na Eiffel Tower. Na stolu je bela ruža i još jedna porukica , a pored toga i moj omiljeni dorucak. O ovim porukicama nemam sta vise reci jer me svaka dirne sve vise i vise.
YOU ARE READING
Mozda opet nekada
Romance-evo me ,kraj puta,ne mogu vise ovo -Lana!Stani! Ne radi to sebi, preklinjem te.. -ali....nemam vise tu snagu,oprosti mi -ali...ja..ja tebe... volim -ti me sta? -volim te vise od sebe...volim tvoje nebesko plave oci,tvoju smedju leprsavu kosu, tvoj...