Jantarni sjaj žada🔚

1

2017. godina Sacramento, Califonia, U.S.

 – Bila je ovo jedna od najljepših večeri u mom životu, Jade. Hvala ti na ovome, dušo. – Beth ovije ruke oko vrata svog budućeg supruga, pa ga nježno poljubi dižući se na prste ne bi li ga dohvatila.

Jade Lane izuzetno je krupan i visok čovjek, rekli bi svi koji ga vide. On je velik, jak, ogroman i zastrašujući, ali nije običan čovjek.

– Bit će još mnogo ovakvih večeri, Bethany, još godišnjica, još toliko toga. Uspjeli smo ono što su smatrali nemogućim, i koliko god da govore da ti i ja nismo jedno za drugo, da ti nisi rođena za mene, ja vjerujem da su se sa- da svi uvjerili u suprotno. – Stavlja svoj veliki dlan na njezin trbuščić koji se sa čedom od pet mjeseci sklupčanim unutra primjećuje ispod Bethine haljine.

– Bojim se onoga što dolazi, Jade. Bojim se da je sve ovo samo sreća kratkog vijeka. Igrali smo se s ozbiljnim stvarima, pogazili smo mnoge zapovijedi, bojim se te proklete karme, Jade.

– Ne razmišljaj o tome Beth. Ti, ja i ovo čudo koje smo stvorili otići ćemo odavde i početi novi život. Daleko od grada, zla, demona, daleko od onoga što jesam i što ću biti narednih sto godina dok ne ostavim kosti na tlu.

– Pitaš li se kakvo će biti ovo dijete, Jade? – uhvati ga za ruku pa krenu niz ulicu zalazeći iza restorana. – Hoće li biti kao ti, ili kao ja? Hoće li naslijediti svog oca i biti poput tebe svjetlost svakoj tami, ili će poput mene biti običan čovjek, živjeti običan život i... – Jade je zaustavi i stavi krupne dlanove na njezina mala, sitna ramena.

– Ne razmišljam o tome, Beth. Ni najmanje se ne brinem za to. Bog nas je s nekim razlogom spojio, dozvolio da stvorimo ovo dijete, da pokažemo Starješinama da nisu bili u pravu i da ja mogu imati potomke i sretan život s običnom ženom, a ne samo s onom koja je poput mene. Tvrdili su da samo ona može roditi dijete posebnom čovjeku i da smo rijetki na ovom svijetu. Ti si uspjela, uspjela si jer me voliš koliko i ja tebe. Ljubav je ono što trebam, ne neka žena miješane krvi poput mene. Ti si...

– A, što ako ona negdje postoji, Jade? Što ako se i ona muči poput tebe? Ako te treba, a ne zna da postojiš? Što ako... – Njezine riječi utihnu, kada Jade podigne glavu gore njušeći zrak, i gurne je iza svojih leđa.

– Ne mrdaj se, Beth.

– Jade... Što se događa?

– Ovdje su. Najmanje četiri. – Bethany poklopi usta s oba dlana čineći se što je moguće tišom.

Pogleda u njegove ruke, on skida svoj remen, koji se kako klizi prema tlu razmotava u dugački, teški bič. Kada osjeti da su demoni i nakaze previše blizu, niz taj će se bič spustiti vatra Jadova bijesa, baš kako prolazi kroz njegov bijeli mač čija svjetlost ubija tamu koja hodi ovom zemljom.