10

448 61 13
                                    

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.


Amber se činilo da su joj kapci teški kao utege dok se trudila dignuti ih. Kroz sitne prostore dopiralo je svjetlo koje je dolazilo s lustera, a kako je uspjela fokusirati sluh čula je tiho šaptanje i cviljenje njezina malog psa.

– Coco!? – progovori, a zatim se nekako brzo pridigne u sjedeći položaj tražeći uporište za ruke, jer je taj nagli pokret zanese unazad.

– Polako! Samo polako, gospođice Batson! – Jadeov glas je trgne, ali se i umiri kada ga vidi ispred sebe.

– Jade...– grabi se za njegove čvrste ruke i diže iz kreveta. – Jade, što se...

– Ništa. Onesvijestila si se. U redu je. Mislim, ti ćeš biti u redu. Jednostavno ti je bilo previše. – Amber vrti film u nazad dok joj Coco skače oko noge. Ne puštajući Jadeove ruke, jer držeći ih osjeća sigurnost, vrati misli u nazad prije ovog trenutka.

– Zachary... Ja sam... On je...

– On je dobro. Jako dobro. Zahvaljujući tebi.

– Jesam li ja...

– Jesi. I ne samo da si iscijelila njegovu ranu na čelu, zatvorile su se i ostale rane na njemu. Sada samo mora malo mirovati dok se sve ne vrati u normalu, ali da nije bilo tebe... – Jade stane s pričom jer vidi da joj se raširene oči pune suzama. – Amber, u redu je. Nemoj se bojati. To što si učinila je..

– Nemoguće? Van zakona fizike i prirode? – Jade se nasmije pa odmahne glavom.

– Ne, nije tako. Mnoge stvari ljudi vide kao nešto što je van zakona prirode i postojanja, ali ti nisi luda Amber, ti vidiš malo širu sliku svijeta. Zach kaže da si je uvijek vidjela samo si se bojala da si... pa, luda.

– Moram biti luda ako ti tvrdiš da sam svojim dodirom izliječila čovjeku rane.

– Pa, ako će ti biti lakše on i nije baš, baš, skroz čovjek.

– Jade, prestani. Molim te ne zbunjuj me. – Sada i Jadeove krupne šake stisnu njezine podlaktice. Previše su blizu ako se nju pita i to što joj je tijelo u grču od svega, sada se još samo više pojačava, a znoj krene lagano kliziti niz njezina leđa.

– Ako te sve to plaši, u redu. Šutjet ću. Kada budeš spremna na razgovor, tu sam. Ako želiš vidjeti dobro djelo koje si učinila, evo – pokaže glavom na sobu u kojoj Zachary leži – on je ondje. Neka ti sam kaže kako se osjeća i koliko si mu pomogla. – Amber proguta suze i jezu koja joj klizi po koži.

A i osjećaj koji je prožima jer joj je Jade toliko blizu, njihove ruke se drže na neki način, a on miriše tako opojno, ne na parfem, nego na neki poseban mošus kakav još nije osjetila kod muškarca. Taj miris izaziva u njezinu tijelu osjećaj, nešto između tjelesne želje i pripadanja, pomiješano s nečim što ne može objasniti. Ustane se ne skidajući pogled s njegovog, pa ga pusti i bez riječi krene prema Zachu koji sjedi na krevetu. Kada ga je ostavila ondje ležao je dok mu je Jade čistio rane, sada sjedi rukom položenom na trbuh, ali izgleda van životne opasnosti i nikako kao čovjek koji je ležao u šumi isječen i bez svijesti.

Jantarni sjaj žada🔚Where stories live. Discover now