Part 11

182 31 9
                                    

Pospano otvaram oči. Osećam dve snažne ruke oko sebe. Okrećem se i vidim Nialla koji mirno spava. Izvukla sam se iz njegovog zagrljaja, polako da ga ne bih probudila i ustala iz kreveta. Pogledala sam na mali sat na stočiću kraj kreveta koji je pokazivao 06:35. Otišla sam do prozora i stala gledajući na predivnu baštu.

Crvene, bele i roze ruže krasile su malu bašticu. Malo dalje od zidova kuće nalaze se dve mlade lipe, a između njih klupica. Sunce je tek izlazilo i bacalo blage jutarnje zrake na procvetale ruže.

Dok sam zamišljeno posmatrala predivan prizor dve ruke lutale su mojim bokovima. Ostavljao je male poljupce na mom vratu. Nasmešila sam se jer su me dodiri njegovih toplih usana blago golicali.

Naš trenutak nežnosti prekinuo je snažan udarac ulaznih vrata. Trgla sam se čuvši udarac. Niall se brzo odmaknuo od mene i otrčao do stočića. Otvorio je drugu fioku i izvadio pištolj. Začuđeno sam ga pogledala, a on je polako prišao vratima sobe. Prst je stavio na usne pokazivajući mi da budem tiha, zatim je pokazao rukom u pravcu ormara. Pogledala sam ga čudno na šta je šapnuo:

,,Uđi u ormar i budi tiha"

Poslušala sam ga i ušla u ormar. Zatvorila sam vrata osluškivajući šta se dešava izvan njega.

Vrata sobe se polako otvaraju, nedugo zatim čuje se jedan pucanj. Rukom sam prekrila usta zaustavljajući krik.

Šta ako se Niallu nešto desilo?

Na tu pomisao suze su krenule.

Niall's P.O.V.

Izašao sam iz sobe polako trudeći se da se što manje čujem. Naslonio sam se leđima na vrata. Jedan pištolj je opalio i metak je prošao tik pored mene.

,,Izađi ako nisi kukavica Josh! Lako je kad dovedeš ekipu da me sredi, hajde jedan na jedan ako smeš!", uzviknuo sam

Blagi smeh čuo se sa druge strane hodnika. Oniža tamna silueta izlazila je iza ćoška hodnika približavajući mi se. Odvojio sam se od vrata i krenuo ka njemu. Stali smo obojica na razdaljini od par metara između nas. Stisnuo sam čvrsto pištolj u ruci i uperio ga u Josha. Uradio je isto. Čuo sam još nekoliko pokreta oko sebe. Sigurno njegovi momci sada drže pištolje u mom pravcu.

,,Došli smo po osvetu, Horan", rekao je

,,Nisam bio tu kada su vam upali u skrovište, jer da jesam ti ne bi sada stajao ovde", procedio sam kroz zube

Zlobno se osmehnuo i čuo se klik iz pravca njegovog pištolja, a zatim još par istih zvukova.

,,Pozdravi se sa životom, Horan", rekao je sa dozom ponosa u glasu

U tom trenutku skočio sam na njega i oborio ga. Pucanj je odjeknuo, ali metak me nije pogodio.
Jednom rukom sam ga čvrsto držao ispod vrata dok sam pištolj u drugoj ruci priljubio uz njegovu slepoočnicu.
Njegov pištolj sada se nalazio na podu daleko od njega.

,,Reci tvojima da izađu inače pucam"

,,Povucite se", rekao je poraženo

Gledao sam kako oko deset njih izlazi i odlazi iz moje kuće.

,,Slušaj me pažljivo, ovo ti je poslednji put da si me napao, ako još jednom napraviš nešto slično razneću ti glavu"

Poraženo je klimnuo.

Pustio sam ga, a on je izašao iz kuće mrmljajući nešto sebi u bradu.

Ustao sam, pokupio njegov pištolj sa poda i zaputio se ka sobi.

Otvorio sam vrata, soba je bila prazna. Krenuo sam ka ormaru. Otvorio sam ga, a unutra je stajala Barbara sa rukom na ustima i izbezumljenim pogledom. Obrazi su joj bili mokri. Povukao sam je i pala mi je u zagrljaj.

,,Šta s-se to dog-godilo?", jecala je na mom ramenu

,,Ništa malena, sve će biti u redu", rekao sam, uzeo je u naručje i polegao na krevet

,,Smiri se", seo sam do nje i palcem prešao preko njenih obraza brišući suze

Trebalo joj je nekoliko minuta da se malo pribere.

,,Šta kažeš da nam spremim nešto da pojedemo?", ustao sam sa kreveta i pogledao u nju čekajući odgovor

,,Moram kući", rekla je odmahujući glavom

Klimnuo sam glavom i pomogao joj da ustane sa kreveta.

,,Čekaj, ne možeš samo u mojoj majici napolje", izustio sam prišavši ormaru

Izvadio sam sive pantalone i duks te joj pružio. Prihvatila je odeću i zaputila se u kupatilo.

Kada se obukla izašla je iz kupatila izvlačeći kosu iz duksa.

,,Dođi, ja ću te odvesti kući",uhvatio sam je za ruku i krenuo ka ulaznim vratima.

Barbara's P.O.V.

Ušla sam u kuću još malo pod utiskom onoga što se dogodilo kod Nialla.

Šta je to zapravo bilo?!

Nisam znala. Možda ga je neko napao... Neki kriminalac?
Verovatno, ipak je i Niall to...

Ušla sam u svoju sobu. Izgleda kao da ju je tornado posetio.

Svuda razbacane knjige, posteljina na podu, porušena lampa, jedan jastuk pocepan i perije po krevetu...
Drugi jastuk nalazi se u Lokijevim zubima. On ga trese iz sve snage.

,,Loki! Nevaljali pas!", povikala sam na njega i uzela ga u naručje

,,Uništio si mi celu sobu!", ljuto sam govorila, dok je on zacvilio i tužno me pogledao

,,Dobro, opraštam ti", poraženo sam izdahnula

Pa ko mu ne bi oprostio? Taj slatki pogled bi i kamen otopio!

Sišla sam sa njim u dnevni boravak i dala mu da jede. Vratila sam se u svoju sobu i počela raspremati krš koji je napravio...

...

Konačno sam gotova. Sve je na svom mestu, samo što ću morati kupiti nove jastuke jer je Loki pocepao oba.

Odahnem sa olakšanjem jer sam sve pospremila i sednem na krevet.

Telefon se oglasio.

Uzmem ga i pogledam u ekran.
Nova poruka.

Od: Nepoznato

Dođi danas u 17h u napuštenu zgradu u tvojoj ulici

Potpuno sam zaboravila na ovu nepoznatu osobu...

Da li treba da odem tamo? Šta ako mi se nešto desi?

Nezadovoljno sam otpuhnula i krenula u kupatilo. Možda razbistrim misli pod tušem...

Kapljice vode klize mojim telom. Opuštam se... Završavam sa tuširanjem i izlazim iz kupatila ogrnuta peškirom.

Uzela sam neke stvari iz ormara i obukla se. Kosu sam očešljala i svezala u rep.
Sela sam na krevet misleći da li treba da odem danas do one zgrade...

Otići ću! Moram prekinuti ovo sa tim neznancem...

Ustala sam sa kreveta i krenula u kuhinju da nešto pojedem pre nego što odem.

Imam još vremena, tek je 16:15. Ustala sam od stola, raspremila ga i oprala ruke.

Lokija sam ostavila u njegovu korpu i on je zaspao.
Uzela sam telefon sa stolića i stavila ga u džep.
Sišla sam niz stepenice do hodnika i obula patike. Izašla sam iz kuće i zatvorila vrata zaključavši ih.

Uputila sam se do stare napuštene zgrade u blizini.
Za par minuta bila sam tu. Tačno je 17h. Odgurnula sam uz škripu velika vrata zgrade i zakoračila unutra.
____________________________________
#Author'sNote
1103 reči...
Da li iko čita ovo?! Ako čitate ostavite koji komentar sa mišljenjem jer gubim volju za pisanjem ove priče... Zašto da pišem ako niko ne čita?
Vote+Comment❤

Who We Are?Where stories live. Discover now