Komplikovan (H.S. ff)

Poglavlje 24. - Da, nisi Rose

Upozorenje: Ovo poglavlje sadrži intimnije scene.

---

Stan je hladan, a moje toplo tijelo ne reaguje dobro na iznenadnu promjenu pa počinjem da drhtim. Palim grijanje i skidam štikle te tek onda počinjem da osjećam prste koji su mi već utrnuli. To se dešava kada se pokuša ugoditi drugima, a zanemare se vlastite želje. Harry tetura iza mene i znam da će otići u dnevnu pa odlazim prvo u kupaonicu kako bih se osvježila. Alkohol mi je počeo zauzimati um i jasno mi je da je vrijeme da idem na spavanje.

Spuštam stopala u kadu i odvrčem vodu. Toplina me prži, ali puštam ih neko vrijeme tako, a onda promjenim na hladnu. Glava mi pada od umora, ali zdržim kako bih ih posušila i otišla do kreveta. Na putu do sobe ugledam Harrya na sofi. Pstom mi pokazuje dođem do njega pa odbijem poriv da odem i padnem na krevet.

''Umorna sam'', kažem unaprijed jer ne mogu da zaključim kako je raspoložen i da li želi da priča normalno ili da se svađa. Glava mu je oslonjena na sofu, a oči sklopljene. Drago mi je da je i on umoran jer inače ne želim da mislim o tome kako bi ova noć mogla završiti da nije.

''Žao mi je zbog onoga ranije. Za vrijeme igre'', kažem oborena pogleda. Obrazi mi i tako gore, ali sada sam sigurna da su se počeli crveniti. Jasno mi je da zna na šta mislim jer se nasmije, ali ne otvori oči.

''Ne brini. To je samo igra'', kaže i obliže donju usnu. Šiške su mu maknute s očiju i izgleda tako opušteno, tako smireno. Sviđa mi se to. Kad je miran, kada mu ne vidim onaj zlobni pogled i isti osmijeh i kad znam da se nećemo posvađati. Rukom posegnem prema njemu i položim mu ruku na obraz. Koža mu je mekana i gratka. Otvara oči i iznenađeno me pogleda pa maknem ruku upitavši se šta sam upravo pokušavala.

Želim promrmljati izvini, ali on uzima moju ruku i vrača je na svoj obraz. Njegov pogled je intenzivan i polahko gubim dah. Nikada me nije ovako pogledao. Uvijek je to pogled koji me naljuti ili isprovocira, ali sada me gleda tako da mi trnci prolaze kroz tijelo i po prvi put je to pozitivna reakcija. Njegova ruka nježno dodiruje moju, pa onda prelazi polahko preko i ide mi uz kožu sve do ramena gdje sporo prelazi na moj lijevi obraz. Osjećaj je tako čudan i stran, ali ne smeta mi.

''Sviđa mi se dodir tvoje kože na mojoj'', šapne i nježno me prstima dodirne po obrazu. Njegove usne se sporo pomjeraju. Crvene su i teško je maknuti pogled sa njih.

''I meni, također'', kažem iskreno prije nego što mogu razmisliti je li to pametno. No dobro znam da je istina.

Njegova ruka pada sa mog obraza na moje rame. Prije nego što se pobunim ili kažem bilo šta polahko i sporo, kao na filmovima, gura me prema dolje sve dok leđima ne udarim o sofu i više ne mogu bježati. Nisam sigurna ni dokle bih stigla da pokušam. I najgore je to što nisam sigurna bih li željela pobjeći čak i kada bih mogla. Sporo se nagne nad mene i pomjeri mi desnu nogu kako ga ne bih slučajno udarila. Sada nam se tijela dodiruju na više tačaka nego što sam ja ikada pomislila da bi bilo moguće.

Gledam u njega sa usnama rastvorenim i dopuštam mu da mi nježno pomjeri glavu u stranu. Njegove usne se spuštaju na moj vrat, a ja pogledam u plafon i pokušam da shvatim kako ovo sve na mene utječe. Jedna strana mene je sretna i osjeća se dobro, ali druga strana maše crvenom zastavom i upozorava me na opasnost. Tako je teško pratiti i odabrati koju stranu da poslušam.

''Sviđa mi se tvoja haljina. Izgledaš tako nevino u njoj'', kaže blizu mog uha, a ja zadrhtim. ''Sviđat će mi se više na podu.''

Pogledam ga u oči tražeći šaljivost u njima, ali ne vidim ništa osim žudnje. Osjećam pulsiranje u donjem dijelu stomaka i počinjem teško da dišem. Harry to primjeti pa to shvati kao dozvolu da uradi šta god da je naumio. Gledam u njega bez treptanja, kao što nisam ni u koga ranije i iščekujem da vidim šta će se desiti.