Dok crkveno zvono u noći zvoni
Maleno dijete na prozoru moli.
Magla i noć mu skrivaju put,
U sobi mu sija svijeće plamen žut.
Pahulje guste padaju u mrak,
A maleno dijete iščekuje znak.
Crkveno zvono je prestalo da zvoni,
Al' maleno dijete još uvijek moli.
U daljini negdje pjesma se čuje,
A molitva mu tiho na usnama odjekuje,
Slika u glavi mu bijaše zlobna,
To bila je slika majčina groba.
Jedna krupna suza niz lice mu kanu,
A na nebu ugleda prikazu sjajnu
Bijeloga lica, pramen kose plave,
Pravi je izgled njegove majke.
Dijete tad zaplaka, klize mu suze,
I majka ga u naručje uze
i reče
Ti nikad nećeš imat' patnje ni boli
Jer tvoja majka za tebe moli.
(Pisano u Španjolskoj 10.9.2013., 04:14 h, pod utjecajem male količine alkohola :))
