Gdje li si sada?
Neki crni vrač sakrio je
Tvoje plave oči daleko od mene.
Lutam, često te tražim na
Mokrim ulicama predgrađa.
Evo ga, jesen će skoro,
Njena široka lepeza boja
Pojavila se nadahnuta glasom
Vjetra o skoroj samoći
i željom da ukrasi po posljednji
Put u godini uske ulice
Kroz koje malo tko prolazi.
A tebe nema tu.
Ti nisi jedna od onih rijetkih
Koji utočište nađu u prigradskoj
Tišini i mističnom zovu jeseni.
Tražim te prstima, tražim te
Umornim očima.
Odgovor prstima je hladnoća,
Odgovor umornim očima je
Prazna ulica s odsjajem lampi
I malenom lokvom uz cestu.
Jedan pas pije vodu iz lokve,
Počinje drhtati - kasna je noć,
I odlazi u mrak. Nije mi društvo.
Poneka sjena me pozdravi glasom
Lutalice.
Gdje si? Ne mogu te naći.
Ulice predgrađa su labirint osjećaja,
Sa svim svojim krivinama kao znakovima
Nadolazećih događaja;
Čuvari zaljubljene i pijane povijesti.
Jedna je žalost ove noći spustila
Maglu na šiljaste hrđave ograde.
Smijem se iako znam da te više
Neću naći. Netko misli na mene.
Prolaze koraci u tihoj noći,
Padaju truli plodovi sa stabla
I plaše vrane na granama.
Kotrljaju se niz ulicu, odlaze do
Obližnjeg jarka i čekaju.
Poneki pas održi solo koncert,
Navješćuje nešto novo ili se
Boji nekoga. Mene ne.
Tražim te. Zaboravio sam otiske
Tvojih cipelica. Koliko vremena je prošlo?
U daljini opazih kako se redom
Gase ulične svjetiljke.
Skoro će zora.
Nigdje ne vidim nikoga.
Gdje si? S kim si?
Hladno mi je.
