Bila je tako sretna što ide u školu, toliko sretna da nije primjetila našu potištenost, inače to odmah primjeti..
-Mama idemo, ne želim zakasniti već prvi dan.
-Imaš još pola sata. Dušo i ti ideš s nama?-upitala sam ga iako sam već znala odgovor. Morao je ići, morao ju je držati dok ja odlazim, možda zauvjek...
-Idem, samo da se spremim.-odgovorio je s knedlom u grlu.
-Hajdeee, požuritee.-ubrzavala nas je malena.
