Kad smo stigli u razred, bila je tako sretna što je napokon tu. Sjećam se svog prvog ulazka u razred, bila sam prestravljena i skrivala sam se iza svog oca. Ona nije, bila je hrabra. Ja sam svoju hrabrost postigla na teži način, a ona se sa svojom rodila.
Posjeli smo ju na njezino mjesto, kleknula sam pred nju.
-Dušo, sjećaš li se kad sam ti rekla da ću morati otići od kuće na neko vrijeme
Njezin osmjeh je iste sekunde nestao, već joj je sve bilo jasno.-Sjećam se.
-Pa... -glas mi je puknuo.-ja sad moram ići.
Suze su joj navrle na oči.-Molim te ostani.
Ustala sam i poljubila ju u čelo-Žao mi je malena.-Obrazi su joj već bili mokri.
Okrenula sam se prema vratima i krenula van. Osjetila sam snažan zagrljaj u zaletu na svojoj nozi.
-Molim te mama, ostani.-Jecala je. On ju je primio i podignuo.
Još sam ju jednom pogledala i rekla-Zbogom dušo, mama mora ići.
