5.dio

757 40 3
                                    

Ivan Rakitić
Vozim je kući. Mislio sam je odvesti k sebi, ali nisam znao kako će ona na to reagirati pa nisam. Zaustavio sam se kraj njene kuće. Okrenuo sam se prema njoj i gledao sam je. Tako je predivna, a te njezine usne tako me privlače. Ivane, skuliraj se!!! Izašao sam iz auta, otvorio druga vrata i nju uzeo u svoje naručje. Nekako sam pokucao na vrata, sačekao sam malo i onda mi je teta Lana(njezina mama) otvorila. Jako se je iznenadila kad nas je vidila. Nije ništa komentirala samo mi je rekla put do Antoneline sobe: "Popni se skalama i prva desna soba."
Samo sam klimnuo glavom i otišao gore. Otvorio sam vrata i ugledao njezinu sobu. Plavi zidovi, bračni krevet s plavom plahtom, stol za šminkanje, ormar i još jedna vrata sigurno je tamo kupatilo. Stavio sam je na krevet, pokrio sam je i poljubio u obaz. Zatvorio sam vrata i krenuo sam kući. Pozdravio sam njezine roditelje i otišao svojoj kući. Ne vjerujući da se ova večer dogodila.

Ja
Našla sam se na svom krevetu, u svojoj sobi. Kako je to moguće?
Jedino čega se sječam to je da sam igrala nogomet s dečkima i da smo pobijedili i da smo nakon toga legli na travu i gledali u zvijezde i posli sam zaspala. Kako sam dospjela u krevet? To je bilo pitanje na kojem nema odgovor. Uzela sam mobitel i vidila da imam jednu poruku. Bila je od Ivana:" Nadam se da ti se svidila večer s dečkima. Htio sam da uživaš. Dečki su uživli s tobom i pohvalili te. Žele se s tobom još vidjeti. Ja sam također uživao. Sad se lipo odmori da možeš odmorna na posao i da ja sam te donio doma. Laku noć."
Na tu poruku sam se nasmješila. Bilo mi je drago što sam im se svidila. Ustala sam i otišla se otuširat i spremit za posao.

Ivan Rakitić
Danas je momačka večer. Bit će svega. Jedva čekam. Nači ćemo se u našem najdražem klubu. Ne znam hoće li Antonela slaviti djevojačku. Mogao bi joj poslati poruku i pitat je. "Ejj Nelaa htio bih te pitat hočeš slaviti djevojačku večer? Jel ti išta treba samo reci?"i pritisnio sam pošalji. Nakon dvije minute dolazi poruka od nje:"Ne mogu sad razgovarati imam posla nazvati ću te posli. Može?"
"Naravno" odgovorio sam joj. Spremio sam se za trening i krenio sam. Došao sam u slačionicu i pozdravio sam dečke. Taman kad sam se počeo presvlačiti. Zazvonio mi je mobitel ona je. Javio sam se." Ej Nelaaa" kad su dečki to čuli odma su je pozdravili. Ona:"Ej Ivane. Pozdravi i ti njih. Htjela sam ti reći da ja neću slaviti djevojačku jer nisam htjela slaviti. Oprosti. Ti i dečki uživajte. Sad moram ići bok."
Odgovorio sam joj:" Nema veze, zabavit ćemo se mi, a ti se nemoj umoriti.Bok." i tada nakon moje zadnje riječi ona je poklopila. Bio sam tužan što ona neće slaviti, ali to je njezina odluka i moram se s tim složiti. Što da vam kažem bilo mi je dosadno na treningu čekao sam večer i dočekao sam je. Obukao sam bijelu košulju i crne hlače i crne cipele. Uzeo mobitel i ključeve i krenuo sam na zabavu. Jutro je brzo došlo. Probudio sam se zavezan s lisicama djevojkom crne kose u crnom donjem rublju. Ostao sam ugodno iznenađen, ali i zbunjen jer se ničega ne sječam. Djevojka je još spavala, a ključić joj je bio oko vrata pa sam polako uzeo i otključao nas. Oblačim košulju, uzimama mobitel i ključeve i odlazim kući. Ne mogu vjerovati da su me dečki ostavili samog. Da bar se mogu sjetiti što se točno desilo sinoć. Sjećanje na večer." Došao sam u klub, pozdravio se s dečkima. Stalno smo mišali alkoholna pića i onda su cure došle, a nakon toga se ničega ne sječam." Došao sam kući, krenuo sam u sobu, ali roditelji su me zaustavili.
Mama:"Sine vidi se da si uživo sinoć."
Otac:"Da baš se dobro proveo, ali i osramotio obitelj."
Ostao sam šokiran. Ja osramotio obitelj, ali po čemu.
Pitao sam ih:" Po čemu sam vas osramotio?"
A onda su mi pokazali sliku na kojoj sam ja bio i ljubio se s onom djevojkom s kojom sam bio zavezan. Bio sam u šoku kako je ovo dospjelo na internet, a onda sam vidio da je to objavio Mandžukić.
Moji roditelji su me upitali:"Hoćeš nam sad lipo objasnit što bi ovo trebalo značit?"
"Majko, oče napili smo se i onda su došli te djevojke. Toga se jedino sječam. Ujutro sam se probudio blizu nje, zavezan. Dečki su me ostavili. Oprostite ako sam vas osramotio. Nisam znao da će se ovo dogoditi."tiho sam im odgovorio. "Nemaš se nama ništa ispričavat nego svojoj zaručnici i njezinim roditejima. Jutros smo to saznali od njih. Rekli su nam da prekidaju zaruke i onda su nam preklopili. Večeras ćeš otići kod njih i ispričat ćeš se njoj i njezinim roditeljima. Jel ti to jasno?"rekao je ljutito otac. Tiho i posramljneo sam im rekao:"Da!!" Nakon razgovora otišao sam u sobu i pogledao opet tu sliku. Ubit ću tog Mandžukića.

Ja
Ujutro me budi zvonjava mobitela. Zoveme Valentina.
Ja:"Šta me ovako rano ujutro zoveš?"
Vale:"Otiđi na Instragram na profil Mandžukića. Moraš vidit sliku koju je objavio. Na njoj ti je Ivan. Žao mi je što moraš ovako saznati istinu."
Ja:" Kakvu istinu?"
Vale:" Vidi sliku sama ćeš skužiti jako mi je žao. Moram ići bokk."
Poklopila je. Odmah sam otišla na Mandžukićev profil i vidila sliku. Nisam mogla vjerovati. Ljubaka se s drugom. Nisam znala da je takav. Suze su mi navrile na oči. Da plačem ne zbog toga što me povrijedio nego zbog toga što mi je uništio moj ponos. Mrzim ga. Odlazim dolje svojim roditeljima i derem se n njih.
Ja:" Uništili ste mi moj ponos, ponos ove obitelji."
Mama:"Kćeri žao nam je nismo znali da je takav. Nemoj palkat zbog njega."
Ja:"Mama ja nisam zaljubljena u njega. Mrzim ga. Uništio mi je moj ponos."
Mama:"Zvali smo njegove, prekinili smo zaruke. Ne brini više se nećeš viđat s njim. Naćemo ti drugog."
Ja:"Ja ne želim nikog. Zaboravite na ženidbu s bilo kim." To su bile zadnje riječi koje sam rekla i otišla sam u sobu plakat.

Ivan Rakitić
Došao sam isped njezine kuće. Tako se bojim da mi neće ništa vjerovati. Možda ću je izgubiti, a što ću onda. Teškim koracima koračam prema vratima. Nekako pokucam i otvori mi vrata teta Lena. "Dobra večer teta Lena, trebao bih razgovarati s Antonelom."
Teta Lena:"Ona s tobom ne žei razgovarat. Molim te otiđi."
Ivan: Molim vas.
Teta Lena:"Dobro" a onda se zaderala"Antonela,dušo moja dođi kćeri dole da razgovaramo.
Nakon 2sekundi čuli smo:"Evo!!"

Ja
Plačem u sobi. Ne znam o čemu da razmišljam. Mrzim ga. Cili dan plačem i razmišljam kako da mu se osvetim, sve da mu sasuje u lice... Večer se spustila nisam ni skužula. Jedino sam shvatila da mi on nije ni jednu poruku poslao da mi se ispriča,NIŠTA. Ova tišina me ubija. Hmmm što da radim. Ne želim ići na fejs ili na instagram jer ću samo trebati odgovarati na glupa pitanja obožavatelja. Od jedmput čujem kako se mama dere: "Antonela,dušo moja dođi kćeri dole da razgovaramo."
A onda sam se i ja zaderala:"Evo"
Obrisala sam suze i krenula sam dole. Kad sam sišla s skala vidila sam njega.



Žao mi je što sa ovako kasno stavila nastavak. Nisam imala vremena. Malo sam zakomplicirala. Uživajte. Pozdrav😊

World with himWhere stories live. Discover now