Yes, I do |j.b.|

3. DIO

Justin P.O.V.
"Pa sto ako ste vi pomogli nekome? Kakve veze ja imam s tim?" - Oni definitivno nisu normalni. Pa ne mozes mene natjerati da se ozenim. "Gledaj na to tako sto cete vas dvoje biti glavni u tvornici jer se mi planiramo povuci kroz nekoliko godina. Djeca ce vam imati dobru buducnost." - Koja djeca? Sta uzimaju moji starci da su ovako nenormalni? "Imam dvadeset godina i vi si kao moji navodni otac i majka umisljate da mozete kontrolirati moj zivot? Ha?!" - Nazivcirali su me. Pa ne mogu me prisliti da se ozenim. Nisam tip koji bi izdrzao s jednim komadom tjedan dana, a kamoli nekoliko godina. "Upravo tako mislimo. Veceras cemo otici na veceru kod Diaza i vidjet ces da ce ti se Valentina svidjet." - Zasto je moj otac tako siguran da cu ja ici s njima na veceru? "Ne idem ja nikuda veceras. Dogovorio sam se vec." - Pokusam se izvuci. "Rekao sam da idemo na veceru, otkazi sve sto imas isplanirano." - Nikada nije bio ovakav. "Ok." - Ljut sam. Kako cu prijateljima objasniti zasto moram na veceru? Kako cu im reci da se zenim? Kako cu ostaviti sve usamljene cure same? Nisu naviknule bez mene.

Valentina P.O.V.
"Veceras u sedam dolaze Bieberi." - Kako je samo sretna moja majka. Nek crkne. Glupa je ako misli da cu joj ovu izdaju ikada oprostiti. "Kako mi je drago. A sad goni van iz moje sobe." - Kazem joj i zalupim vratima ispred nosa. Bas me zanima kakav je osjecaj prodati vlastito dijete zbog neke tvornice.
***
"Pozuri, stizu Bieberi." - Kako je samo sretna. Ako ikada budem imala djecu, necu ih prodati kao sto je ona mene.
Namjerno sidem u blagovaonicu u trenirci i obicnoj bijeloj majici.
Kad me vidjela nije mogla doci sebi. Neka, tako joj i treba. Ovi su vec zvonili na vratima. "Otvori vrata buducem muzu." - Glupaca. "Otvori sama." - Iznervirano pode otvoriti vrata i buum. Dvoje ljudi ,Jeremy i Patricia pozdrave ju i iza njih netko uđe ne digavsi pogled s mobitela. Moja majka , vidjevsi da ih sve ignorira, zagrli svoga zeta. Primjetite malenu dozu mog neuobicajenog humora. "Valentina, dodi upoznati buduceg muza." - Kako ovo odvratno zvuci dok moja majka izgovara. "Hm... Kako da ne." - Odjurim u sobu i ostavim ih same. Gadovi prokleti. Ne mogu mi samo tako unistiti buducnost.
Nakon sto sam nekoliko minuta provela u tisini u sobi, na vratima mi se pojavila moja divna majcica i majka onog Biebera s njim. Wtf? "Malo privatnosti, nista , ha?" - Kako su glupe i iritantne. "Upoznaj se s Justinom. Dobar je on decko, ali nemojte nam jos napraviti unucice. Sacekajte da budete vjencani." - Njegova majka nije normalna. Nas dvoje se pogledamo onim pogledom 'Kog vraga ona prica?'
I uguraju glupace Justina meni u sobu i odu dolje.
Nas dvoje pola sata nismo ni rijeci progovorili. Malo je previse neugodno. Nisam nikada osobe koje prvi put sretnem dovodila u sobu. A i ovaj lik je cudan.
"Zasto si se morala roditi i upropastiti mi zivot?" - Prvi put da je nesto progovorio. Sad se osjecam jos neugodnije. Pa nisam ja kriva sto su me moji odlucili prodati. "Odjebi." - Kratko i jasno. Iritantan tip. Bolje da su mi dogovorili brak s metlom nego s njim. "Moramo sprijecit ovu katastrofu."- Zapocne opet. "Razmisljala sam o tome i jedino mi je palo na pamet pobjeci, ali taj plan otpada jer je komplicirano." - Mrzim sama sebe kada nemam nikakav rezervni plan. "Imam ideju." - Bas me zanima sto je smislio. "Reci." - Nadam se da je nesto pametno. "Ja pobjegnem na jednu stranu svijeta, a ti na drugu i tako nas nikada ne pronadu." - Ne bih nista rekla da sam mu prije trideset sekundi rekla da nema smisla bjezati. "Necu bjezati, rekla sam ti."
"Princezica ne zeli riskirati?" - Prokleti gad. "Princezica je upravo dobila ideju, mamin sincicu." - Sada bi se moglo reci da sam ga naljutila malo. "Hajde, reci vec jednom!" - Nestrpljivo iscekuje moju genijalnu ideju. "Znas da mlada mora imati vjencanicu ili neku posebnu haljinu za vjencanje, a mladozenja odijelo?" - Namrgodi se. "Nemoj mi reci!" - Iritantan je, a ja samo pokusavam pomoci i sebi i njemu. "Ako se nesto dogodi s odjecom bas tik prije vjencanja, moglo bi se otkazati, nedaj boze." - Zli smjesak mi pobjegne u kut usana. "Ne mislis valjda da sami ukrademo svoju odjecu i sakrijemo ju?" - Kako je Justin dubokouman. Sve vise i vise me iznenaduje. "Potrebne su nam samo skarice za vjencanje." - Pogleda me onim wtf pogledom. "Recimo da unistimo robu, ne bismo mogli goli pred maticara." - Zadovoljno me pogleda. "A sto cemo do tad?" -  Ovo pitanje i mene muci. "Mogli bismo se praviti da je sve u redu , da smo sretni sto su nam ugovorili brak ili nesto slicno." - Pametna sam, znam. "Nije ti losa ideja, nesudena zeno." - Pruzi mi ruku i rukujemo se. Zanimljiva stvar. Nikada nisam znala koliko jako trebam stisnuti osobu. Ako stisnem prejako, reci ce da sam poput muskarca, a ako stisnem preslabo, reci ce da nisam rucala danima...
Nase drage majcice su dosle po nas da idemo vecerati i poceti provoditi svoj plan.
"Jeste nam već napravili unuče?" - Je li moja majka ozbiljna? Zar ona mene, svoju kćer, Valentinu Diaz smatra takvom osobom? Nikada nisam s nikime imala ništa što se tiče tih stvari, a neću ni s Bieberom, bez brige. No uputim joj pogled koji govori 'Ti nisi normalna.' Ali stvarno! Kako moja majka može pomisliti takvo što? Odgajala me tako da se cuvam do braka. Mozda je i moja nevinost bitna u onom ugovoru. Mozda su obecali da cu biti nevina do braka i ovi su im dali vise para? To mi ima smisla i previse. Ali ne ide mi u glavu kako  su me mogli tako prodati kao da sam neka stvar. Uzasno se lose osjecam zbog toga. "Laku noc." - kulturno se pozdravim kada oni prevrse svaku mjeru sa svojim ogavnim pricama. Ne zelim djecu s tim imbecilom. Ne zelim se udati za njega. Radije bih radila dan i noc da im vratim sve novce koje su dali mojima nego ovo na sto me tjeraju. Ali sprijecit cu ja to vjencanje ne zvala se ja Valentina. Prezime necu niti spominjati jer je uzasno. To je prezime obitelji koja je prodala svoju kcer jedinicu u zamjenu za novce.

~~~~~~~~~
Razmisljala sam da vec u iducem nastavku bude vjencanje, ali netko mi je rekao da ne brzam s radnjom, pa cu ga odgoditi za 5.nastavak xD