Yes, I do |j.b.|

8. DIO

Valentina P.O.V.

Ipak se odlucim da necu pokazati Justinu ona pravila mojih roditelja. Pomislio bi da sam luda poput njih. Mene, naravno, nije briga za njegovo misljenje, ali osjecala bih se lose kada bi vidio koliko su moji roditelji bolesni. Tko moze takve stvari raditi kceri jedinici? Samo netko toliko bolestan kao sto su moji roditelji.
Posto je vec bilo kasno, trebali bismo ici spavati, a ja nemam gdje leci. Naravno, u sobi nema nikakve stvari na kojoj se moze lezati, pa cu morati na pod.
Uzimam jastuk s kreveta i stavljam si ga na pod. Dobro sto u sobi ima tepih pa se necu toliko smrznuti. Jos jedna stvar koja mi ide h korist je deka. U ovom glupom hotelu ima samo jedna deka na bracnom krevetu. Pitam se je li njima ikada palo na pamet da netko zeli spavati na podu? No, dobro. Cim sam legla na pod onaj idiot me poceo provocirati. "Zenice, zar necemo imati prvu bracnu noc kao svi ostali parovi?" - Glupan. "S tobom da radim to? Neka, hvala." - izgovorim s dozom gadenja u glasu. "Molim? A bracne duznosti? Zar to zelim samo ja ispuniti?" - iznenadeno me pita. "Sto se mene tice ti mozes otici odmah ispunjavati bracne duznosti, ali s nekom drugom." - Zasto vec nije otisao? Mogao je biti pametan i naci si neku zensku u hotelu i prespavati kod nje, a meni ostaviti krevet. Nisam nikada spavala na podu, no sto se mora nije tesko. Pomalo sam nervozna jer cujem necije disanje. Naviknula sam spavati u potpunoj tisini pa mi je ovo neugodno. Kada bih bar imala cepice za usi. I deku. Hladno mi je. Smrzavam se.

Nakon silnog razmisljanja i pogledavanja u Justina, polagano sam utonula u san.

(...)

Slabe sunceve zrake padaju bas na mene i na moje oci koje ne podnose rano ujutro nista, a kamoli sunce.

Agh! Sva sam se pokocila. Osjecam svaku kost u tijelu kako me boli dok Justin kao kralj lezi na krevetu. Pas mater i nepravednom zivotu! Kvragu, zasto ne mogu disati na nos?
Odgovor na pitanje shvatim kada kihnem. Samo mi je jos i to trebalo. Tako sam ljuta. Koliko god sam losa osoba, nisam zasluzila biti pokocena i prehladena na Maldivima.

Ustajem se pridrzavajuci se za krevet. Pozurim u kupaonu da obavim jutarnju higijenu i otusiram se da ublazim bol koju osjecam zbog spavanja na podu i prehlade. Nakon tusiranja i dalje sam osamucena. Ne mogu stajati koliko me cijelo tijelo boli.
Vidjevsi da Justina nema u sobi, odlucim si dopustiti luksuz i legnuti na krevet. Pokrivam se dekom, no i dalje mi je hladno. Imam osjecaj kao da je prvi mjesec, a ne peti. Ok. Sluzbeno je. Prehladila sam se. Mrzim ovo sugavo mjesto, mrzim Justina, mrzim sve!

Justin P.O.V.

Izasao sam iz sobe ujutro cim sam se probudio. Skoro sam se do podne setao po obali. Kad je sunce postajalo jace odlucio sam se vratiti u hotel. Taj hotel nije tip hotela koji mi po Americi znamo. To je vise jedna velika kuca s osam soba, kuhinjom i recepciom. No sve u svemu nije los. Pogotovo kada se covjek zeli povuci od ljudi. Vracao sam se u hotel istim putem kojim sam dolazio.  Bas je lijep dan. Ponekad sam razmisljao kako bi bilo da imam curu kao moji prijatelji, ali uvijek shvatim da nisam ja za to. Lakse je biti sam i imati koju god pozelis u kojem god trenutku zamislis.

U hotelu pozdravim recepcionerku. Opet je ona od jucer. Simpaticna je. Steta sto ima oko trideset godina.

U sobi Valentina lezi na krevetu omotana u deku. Trese se. Koji joj je vrag? "Jesi ti u redu?" - upitam ju. "H-hladno mi je." - odgovori. "Da te ja ugrijem?" - upitam ju. "Ne s-seri. N-nabavi m-mi deku." -  odgovori.  "Jos jednu?" - upitam ju zacudeno jer je vruce. Ja se kuham , a njoj je hladno. "Da" - odgovori. A nista, idem traziti na recepciju nekakvu deku, no prvo prislonim usne na njeno celo da provjerim ima li temperaturu. "Boze, Valentina pa ti goris!" - izgovorim. Bas se razbolila.

Na recepciji potrazim deku i  toplomjer, a tablete mi zenska ne da. Rekla mi je samo da je stotinjak metara od hotela ljekarna.

Prvo sam  Valentini stavio toplomjer i pokrio ju dekom. Kada sam toplomjer izvadio, shvatio sam da je temperatura dosta visoka. Trideset i devet. Gadno. "Idem ti kupiti sirup i tablete." - izgovorim na sto se ona pocne buniti. "Tisina. Ne idi nikuda dok se ne vratim." - zapovijedim joj i odem po lijekove. Nisam joj trebao dopustiti da spava na podu, ali sada je kasno. Bas sam idiot ponekad.

Vracam se iz ljekarne s tabletama i sirupom. Ja sam jedan od onih sretnika koji ne pamti kada se razbolio pa bas i ne znam kako se treba ophodit prema bolesnicima. Tablete je nekako popila, ali za sirup ne zeli cuti, a bas fino mirise po jagodi. "Hajde, molim te." - pokusavam ju namoliti da popije tu jednu zlicicu, ali ne zeli.  "Fin je. Hajde, popij malo. Vidi leti avion." Majka je mene tako hranila kao maloga i uvijek sam sve pojeo, ali Valentina i dalje ne zeli niti probati. Jednostavno ne zeli cuti za sirup. "Vidi. Fin je." - popijem zlicicu sirupa koji je bio namijenjen njoj samo da joj dokazem da je fin. "Hajde sada ti jednu." - odmahuje glavom i nikako da ju natjeram. "Gubim strpljenje s tobom." - Mozda popusti i popije. Uhvatim ju za nos i cekam da otvori usta kako bih joj ugurao zlicicu u usta. "Amm!" - Namrsti se na okus sirupa. "Vidis ? Ziva si! Nije te pojeo sirup. "- nasmijem joj se i pokrijem je dekama. "Spavaj sada." - ususkam ju i stavim sirup na stolic u sobi.
Posto ce vec vrijeme rucka odlucim otici po hranu da donesem Valentini u sobu. Mora se oporaviti dok dodemo kuci. Ne zelim da mi prigovaraju da sam ja kriv za njenu prehladu, a nadam se da ce ona sutjeti ako budem dobar prema njoj...

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Misljenje o nastavku?