William Shakespeare: Hamlet

Četvrti čin - Treći prizor

Predvorje u dvorcu, kao prije.

(Kralj sjedi za stolom na podiju sa dva ili tri državna savjetnika.)

Kralj: Po njega ja sam poslao - i tijelo Da pronađu. O, kako opasno je,
Što taj se čovjek šeće slobodno!
Al' nipošto se ne smijemo na nj
Oborit' svom oštrinom zakona,
Jer smušena ga voli svjetina,
A ona ne zna ljubit' razumom,
Već samo očima - a gdje je tako,
Tu kazna tek se važe krivčeva,
A nikad krivnja. Sve da glatko prođe, To činiti se mora, da je on
Tek nakon trijeznog nam razmišljanja Odavle tako hitro odaslan.
Jer bolest, kad naraste očajno,
I očajnim se lijekovima liječi
Il' nikako.

(Ulaze Rosencrantz, Guildenstern i drugi.)

Ej, što se zbilo?

Rosencrantz: Nismo
Od njega mogli doznat', gospodaru, Kud spremio je tijelo.

Kralj: Ali gdje je
On?

Rosencrantz: Napolju pod paskom, gospodaru,
I želi čuti, što je vaša želja.

Kralj: Dovedite ga pred nas.

Rosencrantz: Hej, dovedite kraljevića!

(Ulazi Hamlet pod stražom.)

Kralj: Dakle, Hamlete! Gdje je Polonije?

Hamlet: Na večeri.

Kralj: Na večeri? Gdje?

Hamlet: Ne gdje on jede, nego gdje njega jedu. Neka skupina državničkih crvi skupila se upravo oko njega. Crv vam je pravi car, što se tiče hrane. Mi tovimo sva druga stvorenja, da utovimo sebe, a sebe tovimo za crve. Debeo kralj i mršav prosjak samo su dvije razne podvorbe, dva jela, ali za jedan stol - to je kraj.

Kralj: Jao, jao!

Hamlet: Čovjek može pecati ribu crvom, koji je jeo kralja, i jesti ribu, koja je pojela toga crva.

Kralj: Što hoćeš time da kažeš?

Hamlet: Hoću samo da vam pokažem, kako kralj može poći na svečano putovanje kroz prosjačka crijeva.

Kralj: Gdje je Polonije?

Hamlet: U nebu. Pošaljite onamo po njega. Ako ga vaš glasnik ondje ne nađe, potražite ga sami na onom drugom mjestu. Ali ako ga ne nađete ni za mjesec dana, onda ćete ga nanjušiti, kad budete uzlazili uza stepenice na trijem.

Kralj (nekima od pratnje): Potražite ga tamo.

Hamlet: Čekat' će, dok ne dođete.

(Odu neki od pratnje.)

Kralj: Čuj Hamlete, sigurnosti zbog tvoje -
Za koju mi se brinemo, baš ko što
I tvoje djelo ljuto žalimo -
Taj čin tvoj tebe vatrenom brzinom Odavle goni. Zato sad se spremaj,
Jer brod je gotov, povoljan je vjetar
I druzi čekaju i sve je spremno
Za Englesku.

Hamlet: Za Englesku?

Kralj: Da.

Hamlet: Dobro.

Kralj: I jeste, kad bi namjeru nam znao.

Hamlet: Vidim kerubina, koji nju vidi. - Ali hajdmo u Englesku! (Nakloni se.) - Zbogom, draga majko.

Kralj: Ja sam tvoj otac, koji te ljubi, Hamlete.

Hamlet: Moja majka. Otac i majka su muž i žena, muž i žena jedno su tijelo - dakle, moja majko. - (Obraća se svojim stražarima.) - Hajdmo u Englesku!

(Odlazi sa stražom.)

Kralj: (Rosencrantzu i Guildensternu.) Sve uzastopce za njim pođite, Namamite ga hitro na lađu,
Ne odgađajte - Hoću, da još noćas Odavle ode! Sve je gotovo, Zapečaćeno, što se puta tiče.
Požurite se!

(Odlaze svi osim kralja.)

Kralju Engleske! O, ako išta cijeniš moju ljubav,
A o njoj može moja silna te
Poučit' moć - jer još crvena je
I još te peče brazgotina tvoja
Od danskog mača, te u dobrovoljnoj Pokornosti i strahu čast nam daješ -
Te ne možeš sa hladnim prezirom
Da dočekaš naš nalog vrhovni,
Što svečano u pismu zahtijeva
Od tebe brzu Hamletovu smrt.
Učini to nam, kralju Engleske,
Jer on mi kao ljuta groznica
U krvi bjesni, a na tebi je,
Da izliječiš me. Dok ne dočujem,
Da svršeno je, radovat' se neću,
Ma kakvu jošte drugu našo sreću.

(Odlazi.)