William Shakespeare: Hamlet

Četvrti čin - Četvrti prizor

Ravnica blizu neke luke u Danskoj.

(Ulazi kraljević Fortinbras s vojskom u maršu.)

Fortinbras: Do kralja danskog sada pođite
I pozdrav'te ga lijepo, kapetane,
I recite, da tu je Fortinbras
I da ga moli, neka dopusti
Po obećanju prolaz slobodan
Kroz svoju zemlju vojsci njegovoj.
Al' ako hoće veličanstvo štogod Govorit' s nama, znate, gdje je mjesto Za sastanak i mi ćemo mu tamo
U lice svoju čast iskazati -
To recite mu.

Kapetan: Hoću gospodaru.

(Kapetan krene u jednom pravcu.)

Fortinbras (vojnicima): Vi lagano produžite svoj put.

(Fortinbras i vojnici nastavljaju svoj put u drugom pravcu; kapetan se sastane s Hamletom, Rosencrantzom, Guildensternom i stražom, koji dolaze na svom putu prema luci.)

Hamlet: Gospodine, odakle te su čete?

Kapetan: Iz Norveške, gospodine.

Hamlet: A kuda
To idu sada, molim vas?

Kapetan: Na Poljsku.

Hamlet. A tko je vođa njihov?

Kapetan: Fortinbras, Sinovac starog kralja norveškog.

Hamlet: A idete li protiv cijele Poljske Il' protiv jednog mjesta graničnog?

Kapetan: Po istini i pravo da vam kažem,
Mi idemo da osvojimo mali
Komadić zemlje, koji sam po sebi
Ne vrijedi ništa - osim imena -
I ja ga ne bih uzeo u zakup
Ni za pet ciglih dukata i ne bi
Obilniji dobitak donio
Ni norveškom ni poljačkomu kralju Da nekome se u svojinu proda.

Hamlet: E, onda ga Poljaci neće braniti?

Kapetan: O, već su tamo čete njihove.

Hamlet: Dv'je hiljade momaka ne mogu
Sa dvaest tisuć' zlatnih dukata Dokončat' borbom tričavu tu stvar.
To čir je prevelikog obilja
I mira, koji prepukne iznutra,
A spolja ničim ne pokazuje,
Od čega čovjek gine. - Smjerno hvalim Gospodine.

Kapetan: A vas nek prati bog.

(Odlazi.)

Rosencrantz: A ne bismo li pošli, kraljeviću?

Hamlet: Za časak. Malo naprijed pođite.

(Odlaze svi osim Hamleta.)

Sve prilike me, gle, optužuju
I potiču mi tromu osvetu!
O - što je čovjek, ako mu je glavni Života cilj i blago najveće
Da spava i da jede? Samo stoka
I ništa drugo. Onaj, što nas je
S tolikom uma snagom stvorio
Te unatrag i naprijed vidimo
Zacijelo nije tu vrsnoću nam
I taj božanski um dodijelio,
Da u nama bez svrhe pljesnivi.
Je l' sve to tek živinski zaborav
Il' kukavičko neko obaziranje
Što odveć podrobno na ishod misli? - A mis'o ako razglobimo tu,
Tek jedan dio pameti je u njoj,
A tri su dijela kukavičluka.
Ja ne znam, zašto živim još da kažem: "To treba da se uradi" - gdje imam
I razloga i volje, sredstava i snage,
Da to izvedem. Mene primjeri Opipljivi ko zemlja potiču.
Svjedoči silna vojska ta i skupa,
Što kraljević je vodi blag i nježan, Častoljubljem božanskim nadahnut
I ishodu nevidljivom se ruga,
Te izlaže sudbini jezivoj
I smrti sve što smrtno je na njemu
I ranjivo - za ljusku jajinju!
Uistinu bit velik ne znači
Bez velikog se dizat' razloga,
Već držati, da vrijedno se je borit'
Za slamku, ako čast je na kocki.
Pa što sam onda ja, gdje otac mi je Ubijen, majka mi osramoćena,
I gdje me krv i razum potiče,
A ipak puštam sve u drijemežu
I gledam tu na svoju porugu,
Gdje tisućama ljudi prijeti smrt,
Što tek za hir i slavu tričavu
Put groba idu ko u postelju
I bore se za sitan dijelak zemlje,
Na kojemu ni stati ne može
Toliki broj, što za njeg vojuje;
Gdje nema mjesta dovoljno ni groba, Da svi se mrtvi pod njim sakriju.
Nek misli su mi odsad krvi žedne,
Il' inače da nisu ništa vrijedne!

(Odlazi.)

Razmak od nekoliko tjedana.