DEFOM

Untitled Part 14

poglavlje 14.

ZASTO? I dok je sunce padalo za obronke grada,ljetna vrucina je potiskivana blagim povjetarcem pa i ulice grada su dobijale predvecernji ugodjaj.U toj predvecernjoj prometnoj guzvi Defne je primijetila da Omer ne vozi ka njenoj nego njegovoj kuci

-"Omer...zar neces prvo mene odvesti kuci?"prozborila je umilno.

-"Vozim te Defne,vidis da te vozim".....smireno je odgovorio smjeskajuci se.

-"Omer.....mojoj kuci.

-"Aaaaaa Defne idemo kuci."nastavio je da se smjeska......

-"U mahalu,Omer,mojoj kuci.......potvrdno ga uvjeravala da shvata da ne misle na istu kucu. Omer se nasmijao i dodirnuo njen nos vanjskim dijelom svog kaziprsta U tom trenutku je i zaustavio kola ispred svoje kuce,a zatim joj objasnio:

-"Defne,pa znas i sama da smo imali samo kasni dorucak.......ja se osjecam krivim sto nisi rucala jer sam te ja zadrzao onim sastankom i hocu da to ispravim.....uredu....ali samo......ako mi to dozvolis."

-"Uredu ,nisam znala sta imas na umu....uredu." stidljivo se smjehuljila i otkopcala svoj sigurnosni pojas. Njena dusa se topila,a misli lebdjele visokim nebeskim svodom."Boze hvala ti sto mi dajes ovu milinu"promrmljala je i pritrcala Omeru koji je cekao,zavukla svoje tanke prste u njegovu saku i kraj vrata dok je on odkljucavao kucu svoju glavu naslonila na njegove grudi.Znala je da to on voli.....

-"Hajde,...udji."Sretno je rekao dok se ona i nije micala s njegovig grudi pomjerivsi glavu prema njegovom licu uputivsi mu svoj umiljati pogled. Zatvorivsi vrata Omer je zastao drzeci je prigrljenu.Ona se nije mogla oduprijet osjecajima ,stojala je zureci mu pravo u oci.

-"Idemo Defne.....hajde.....ti sjedi na kuhinjski stol i pricaj mi nesto u tvom stilu,a ja cu nam pripremiti jelo....hajde.".....htio je razbiti trenutak koji je i njega sve vise zaokupljao gledajuci u njene oci lutajuci dubinama smedje boje.

-"Pa....do.b..ro....i..d...ee..mo." prosaputala je ....okrenula se u mjestu htijevsi izaci iz njegovog zagrljaja kad je osjetila njegov zadah na svom vratu.....ukopala se pozelivsi da taj osjecaj sto duze traje.Njeno tijelo je obuzimala jeza.Nije vise osjecala ni svoje noge,niti prostor u kome se nalazi,nije ni disala od slasti prostora kojim plovi.Tiho joj je saputao na uho:

-"Rekao sam ti da si ti samo moja....znas da sam ti rekao....znas li Defne.....i moram te nahraniti...da li se protivis tome....je li .......protivis li se tome .....da si samo moja?"

Daleki prostori zalutalih misli su postali tijesni i iz Defnini grudi se otrgao Omeru znani uzdah dok je on sam sebe pokusavao kontrolisati potiskujuci osjecanja ka mislima o spremanju hrane. Polako je skinuo ruke sa njenog tijela,uhvatio je za saku i poveo u kuhinju.

-"Ne,ne ,Omere ja cu izaci na svjez vazduh." masuci rukom ispred lica prisla je staklenim vratima ,otvorila ih i ispred vrata stala rasirenih ruku.

Omer se smijao uzivajuci u njenom uzbudjenju,sretan guseci svoje duboko u sebi.

I dok je Omer spremao obrok Defne je obisla djecaka,zalila ga ,ispricala mu svoje tajne,pomilovala njegove narandjaste ,plisane cvjetove ,uputila poljubac sa dlana i usla u kuhinju.

-"Omer ,moramo kupiti vecu saksiju za djecaka ,on bas napreduje" saopstila mu je .

-"Uredu duso, i mi napredujemo."smijuci se zakljucio je.

-"Omer....nemoj me postidjivati...." njihala je tijelom lijevo desno kao djevojcica stojeci sagete glave ispred Omera Zvacuci vreli komadic hrane prinio je i njoj do usta da provjeri je li ukusno upitavsi je :

-"Jesi li ti puno ogladnila....mislim da je gotovo.....ha ....je li ukusno?"

-"Aha .....jeste...."

-"Idemo sjesti za stol...... donosim odmah."

Uz povjetarac noc je bila carobna.Na dvorisnom stolu plamen svijece se lagano igrao s vjetrom koji je pleo ljubavne snove u Defninoj crvenoj kosi.Omer je posmatrao svoju svilu.Svjetlucala je nekim cudnovatim sjajem.Silno je zelio da nikuda ne ode ove noci i da zauvijek ostane kraj njega.