Untitled Part 22

97 3 0
                                    


poglavlje 22.

OMEROVA OSAMA

Na moju veliku srecu mogao sam da je gledam i uzivam u tome kad god sam pozelio u toku dana.Noci su bile teske.Cesto sam prevrtao i motao film dnevnih dogadjaja lezeci na krevetu u mojoj tako pustoj spavacoj sobi,cak hvatajuci sebe kako se smjehuljim zbog mrvica srece koja se protezala skrto u tom filmu.Ponekad sam od tih razmisljanja i zelje osjecao hladnocu,ali sam sam sebe tjesio prizeljkivajuci pogled tih ociju na sebi.Da....u tom vremenu ceznje jedina utjeha su mi bili ti pogledi od kojih sam se topio u vrucini i smrzavao u zelji.Krisom sam pokusavao da ih uzvratim,cesto i nesvjesno u nadi da ih prihvati,a kako?

Moja najveca briga je bila kako to da ucinim ,a da je ne povrijedim.Moje tijelo je zamiralo kod slucajne blizine i slucajnog dodira mada sam to namjerno cinio jer nisam mogao da savladam zelju,a srce......pa ono je cesto toliko lupalo da sam streesao glavom da se probudim iz tog zanosa i zaustavim ga u svojim grudima da ne iskoci pravo u njene oci i izgubi se u njima.A zelio sam da se izgubim,silno sam zelio.

Ah......tako su mi prijale njeni momenti slatke zbunjenosti i nastojanja da to savlada.

Sa ushicenjem,a savladavajuci sebe sam posebno uzivao u njenom tako jasnom stidu i nevinosti.Povrh svega me plijenila njena ljupka snalazljivost koju je nesvjesno ispoljavala,mislim,stiteci sebe.....da ,stiteci sebe i ,mislim,....osjecanja koja i ona gaji u sebi za mene.

Iskreno bi volio da se ne varam.Moja nada je ogromna ....da ,iskreno,ogromna je...........

Ovo me osjecanje tjera da zapisem svaku notu ove pjesme koju pjeva moje srce,plese moja krv mojim venama i najsitnijim kapilarom u mom tijelu.Sva moja cula su u visokoj mjeri pripravnosti pri samoj pomisli da cu je ponovo sresti,vidjeti,osjetiti njen miris kose dok hoda pored mene.

Ona je moja sjena koja prati moju svijest,sjena koja bdije nad njom i dok spavam......ako uopste spavam.Mislim da sam stalno budan u nekom sanjivom transu nadajuci da se dogodi to .....to ne znam kako da nazovem....opsesija ili robstvo .....ili samo ljubav......Da, i u ovim godinama kada se smatram odraslim ja ne znam da li je to zaista samo ljubav.

Ah.....moja Defne!


DEFOMDonde viven las historias. Descúbrelo ahora