Stigla je jesen.
I hladniji dani.
Dok sjedim u hladnom parku,
Vjetar snažno puše.
Promatram lišće koje lagano pada s drveća
Na podu brojim kestene
Ima ih već mnogo
Toliko mnogo,kao dana koliko ga nisam vidjela.
A onda slučajno,
Ulazim u tramvaj,
12-icu.
Više ni ne mislim na njega i slušam muziku
Okrećem se i na drugoj strani,
Ugledam njega.
On gleda mene
I ja gledam njega.
Šutimo,ali ne reagiramo.
Samo lagan pogled s očima...
I opet isti osjećaj,
I opet iste iskre,
i evo ga...
Osmijeh.
On izlazi iz tramvaja,
I pokušava me vidjeti još jednom
Kao i ja njega,
Ali u tom trenutku...
Prevelika količina ljudi ulazi na prva vrata
Zaklonili su mi pogled i...
Tramvaj u tom trenutku kreće
A on...
On je nestao kao vjetar u hladnome parku...
I osjećaji su opet ovdje...iako nikad i nisu otišli.
