Nostalgija me hvata
ovdje,na sredini moga kvarta.
I nikada ja kao ovdje tako
jebeno nisam sjeo i plako.
Sve me podsjeća na nju
tramvajske stanice i klupice,
znaj da još uvijek znam proći pored tvoje ulice...
Al tebe nema i kako da se oporavim,
kada ti samo želiš da te zaboravim.
Da ne mislim više na tebe,
Ali ja te još uvijek sanjam pored sebe...
*bolje je zvučalo u muškom rodu,ali odnosi se na mušku osobu zapravo*
