Rekla je sebi:
"Moraš biti jaka, mala!"
A čim je zatvorila snene oči,
Suza joj se niz obraz skortrljala.
Shvatila je
Da se iznevjerila
I da nije jaka
Kao što je nekad bila.
S tom činjenicom na duši,
Plakala je jače
I počela da ruši.
Rušila je sve pred sobom,
Bila je sama
I nikome nije rekla razlog
Tolikim suzama.
Nakupilo se toliko toga
Da nije više mogla,
Nije znala način
Na koji bi si pomogla.
Sjela je na pod,
Gledala u jednu točku,
Bez osjećaja,
Bez misli u glavi,
Uključila je muziku
Da sebe izbavi.
Osjećala se Slomljeno.
Legla je na pod
I nasmijala se.
Onako, lijeno...
