PROLOG

294 11 0
                                    

Prolazila je večnost kada god je po-segao za tom smrtonosnom dozom belog ubice. Tiho mu je uzimao život. Kao parazit... A on mu se stalno vra-ćao. Navikao se. I svaki dan, svaka noć je bila ista. Gledao je očima svetlo i mrak. Očima koje su bile pune žara koji je ostajao posle vatre koja ga je palila iznutra. I onda, konačno izbio taj trenutak nemira, gde je srce stalno sve više tuklo i tuklo. Ali on mu se uvek vraćao. Zenice su se širile, pa skupljale. Kristali su se ugasili...

Tamna strana Where stories live. Discover now