" Mila Irina,
upoznah te onda kad sam se najmanje nadao. Upoznah te u trenutcima kad sam bio pred sami čin,sopstveni okršaj. Upoznah te jednog proljetnog dana, dvije tisuće i dvanaeste godine. Na prvi pogled sam zastao, gledajući kako se tvoja koža boje meda presijava na Suncu. Činila si se nestvarno, pobogu pomislio sam da sanjam. I u trenutku kada si me pogledala tim tamnim očima, poželio sam samo na sekund dodirnuti tvoje duge trepavice, prstima preći preko tvog sjajnog lica kako bih se uvjerio da si stvarna. Tog dana sam se osjećao tako izgubljeno, imao sam osjećaj da ću jednog dana živjeti u tvojim očima, da ću tražiti sebe u njihovim dubinama i da ću se svaki put pronaći. I bilo je tako, nakon što sam te upoznao onako kako sam oduvijek želio poznavati nekoga, pronašao sam se u tvojoj tami. Pronašao sam se i u svakom tvom osmijehu, zamahu kose, svakom tvom koraku, svakoj jamici ucrtanoj u tvojim rumenim obrazima, i nisam se nikada prestao pronalaziti u tvojim sitnicama. Momenti provedeni uz tebe svakodnevno su stvarali mrežu uspomena koje sam obećao nikada ne zaboraviti. I danas dan, dok ti pišem, jer te više nema, sjećam se svega onoga čega se neko drugi ne bi sjećao. Sjećam se kako ti je omiljeni cvijet bio maslačak i to upravo iz razloga što ga ljudi nikad ne mogu kupiti u cvijećarama, pa sam ti jednog dana ubrao punu šaku maslačka, a osmijeh koji si tada imala može se uporediti sa osmijehom grčkih boginja, možda čak i više. Pamtim koliku si ljubav gajila prema ruskoj književnosti, a ja sam ti baš zbog za sedamnaesti rođendan poklonio djelo od Puškina. Tadašnji osmijeh se mogao uporediti sa svijetom, bila si svijet, zaista. Sjećam se kako si prezirala sve ono što su moderni ljudi voljeli, slušala si ono što se tebi sviđalo, ne ono što je bilo moderno. I nisam ti tisuću i jedan put morao ponoviti koliko sam te volio, shvatala si to po sjaju u mojim očima koji se stvarao svaki put kada bih o tebi pričao , svaki put kada bih čuo tvoj mio glas.
Sada kada sam završio sa mojim patetičnim riječima želim tebe nešto priupitati:
Da li si me ikad voljela toliko jako da si poželjela da ti dam dio svoje vječnosti, pa da budemo vječno zajedno?
Zauvijek tvoj,
Dimitrij. "
