Nobody's Hero (Harry Styles fanfic)

Chapter 1

"...Nobody's hero..."

Znate li onaj osjecaj kada se pojavljuje kada ste sami?Kada mislite da vas nitko nevoli?Kao da te cijeli svijet gleda i smije ti se u lice?Kada vam se u glavi jednostavno vrti jedna jedina recenica ''Nisam dovoljno dobra za ove ljude,ovaj svjet.''Baš tako se osjecala devetnaestogodišnjakinja Samantha koja je kao i svaku vecer ležala sklupcana u krevetu s žiletom u ruci.Slušajuci svoju najdražu pjesmu-Little me.Svaka rijec bila joj je urezana u srce.Plakala bi od pocetka pjesme do kraja.Pjesma opisuje nju.Uvijek je pricala ali nitko je nije cuo.Ako pogledaš u njene plave oci vidjet ceš samo tugu i bol.Svi procijenjuju knjigu po koricama.Neznaju njen sadržaj.Kada bi je otvorili iznenadili bi se koliko raznih stvari,rijeci,dogadaja ima.Iznenadili bi se kada bi vam Samantha otvorila svoju dušu.Kada bi znali kako se zaista osjeca. Youtube na mobitelu bio je otvoren dok je u pjesmi(spotu) dolazio dio gdje djevojka koja govori  o tome da nije dovoljno dobra.Na taj dio najviše bi zajecala zato što je osjetila veliku bol koju nije mogla rijecima opisati. Pa ona je samo žena i krvarit ce ako padne.Zar ne?Može mnogo podnjeti no kada ljudi pretjeraju...Povukla je jednu duboku crticu na svom bedru dok je crvena tecnost istog trena potekla.Samo u jednom trenutku osjecala se bolje.Najviše što je željela bilo je to da bude sretna.Prošlost ju je uvijek proganjala gdje god da je krenula.Nije joj dala da diše.U svojih devetnaset godina života nasmijala se mnogo puta.No to je bilo lažno.Uvijek se skrivala iza smijeha,uvijek se smijala,pomagala drugima,a njoj je bila pomoc više nego potrebna.Trebala je nekoga na koga ce se osloniti u životu.Mislila je da rezanjem može pobjeci od surove stvarnosti.Na ruci je bilo previše crvenih crta koje je skrivala.Skrivala se od same sebe."Stay" na jednoj ruci - "Strong" na drugoj.Voljela je svoje tetovaže.No nije se držala toga.U društvu je uvijek bila drugacija,vedra.A kada je bila sama nije se mogla pogledati u ogledalo.Mrzila je samu sebe.Ništa na njoj joj se nije svidalo.Ustala je iz kreveta.Otišla je do svojeg bijelog ormara u poprilicno velikoj sobi i uzela pidžamu.Kada je ušla u kupaonicu skinula je sve sa sebe i ušla u kadu.Pusila je vodu da curi po njoj.Dok je ona sjedila,nije imala snage stajati,ili nije željela,slike prošlosti pocele su joj prolaziti glavom.Jecaji su bili tihi.Skrivala se sama od sebe.Svojih suza,jecaja.Nije mogla to podnjeti.Ustala je i uzela žilet s police.Vratila se u kadu.Bedra su joj u samo par sekundi bila ispunjena crvenim tragovima koje je radila vrlo precizno.Crtala je po sebi.Boja ce se isprati,a slika ce zauvijek ostati.Njen kist nije kist vec žilet.Izašla je iz kade.Voda je vec bila hladna.Obukla je bijele kratke hlacice koje su bile do koljena i majicu na bretele.Na hlacama su se pojavljivali crveni tragovi.Nije je bilo briga.Ovako i onako ce samo ona znati za to...Legla je u krevet.Muzika je kao i obicno svirala,a ona je placuci polako tonula u san nadajuci se boljem sutra...Londonske zrake sunca ocrtavale su se na njenom blijedom licu,duge crne trepavice dolazile su do izražaja dok je imala zatvorene oci.San je bio jedini nacin gdje može pobjeci od stvarnosti.Kovrcavi decko koji joj se vec mnogo puta javio u snu krenuo je da je poljubi,no pjesma "Human" ne dopušta taj gest budeci Samanthu iz sna.Samantha mrzovoljno ugasi alarm.Ustaje.Kada ustane prvo što vidi je njen odraz u ogledalu.Zaokrene ocima spuštajuci glavu prema nogama.Na hlacama su,kao što je i pretpostavljala,tragovi krvi.Duboko je uzdahnula i krenula prema kuhinji.Na zidu dnevnog boravka crno-bijele boje stoji sat s slikom Londona koji pokazuje 6:48 . Došavši u kuhinju otvara veliki sivi hladnjak i vadi mlijeko.Otvara jedan od ormarica kako bi izvadila Cornflakes pahuljice koje jede svako jutro.Nakon dorucka odlazi u sobu.Iz ormara vadi ljubicaste traperice,svijetlo ljubicastu košuljicu,koju ce staviti u traperice.Na noge obuva bijele supre.Šiške svoje smede kose je blago nakovrcala.Na oci je u skladu s odjecom stavila ljubicasto sjenilo.Par slojeva maskare i usne je samo malo naglasila rozim sjajilom.Nakon što je završila s uredivanjem uzme crnu "Nike" torbu,mobitel i naravno slušalice.Obukla je crnu kožnu jaknu i izašla iz kuce.Slušalice je stavila u uši i stavila svoju uobicajenu playlistu .Na toj playlisti nalazile su se pjesme. Little mix-Little me,Little mix-Good enouhg,Christina Perri-Human,Demi Lovato-Skyscraper,One direction-Diana. One direction.Da to je možda jedini razlog zbog kojeg ona još uvijek živi da nema tih pet deckiju,ona više nebi ni bila živa.Svaki njihov korak zna.Iako živi u Londonu još nikada nije naišla na njih.No Jane kao Jane uvijek optimisticna pa se nada.A nada je kurva.Ušla je u Starbucks kako bi uzela jutarnju kavu koju uvijek pije ovdje.Stala je u red.Ispred nje je stajao visoki crnokosi decko koji ju je jako podsjecao na Zayna.Cak je i imao vrlo slican glas kao i on.Pa možda to i je Zayn.Pomislila je.I onda bi od svih Starbucksa u gradu odabrao baš ovaj.Baš kada je izgubila nadu,crnokosi se okrenuo i pokazao svoj predivan bijeli osmijeh.Smede oci su se caklile.Ona se nakon dugo vremena nasmije iskreno i stavi ruku na usta.

„Zayn?“Tiho promrmlja,dok Zayn kimne glavom.Nije mogla vjerovati.Ponovo se nasmijala.

„Možeš li me molim te uštipnuti?“

„Zašto bih to ucinio?“

„Pa nadam se da ovo nije još samo jedan predivan san iz kojeg ce me uskoro probuditi alarm.“ Zayn se nasmijao.

„Naruci ono po što si došla pa cu te uvjeriti da ovo nije san.“ Namignuo joj je i stao sa strane.Protresla je glavom.Pored nje stoji Zayn Malik.Dok je narucivala kavu oci su joj se napunile suzama.Sretna je.Ovaj osjecaj nije dugo imala.Uvijek je plakala zbog loših stvari.Napokon da se dogodilo nešto dobro u njenom životu.Platila je kavu i okrenula se prema Zaynu.Još uvijek je stajao tamo.Što ce se dogoditi sljedece pored njega ce se pojaviti ostatak benda?Zayn je nešto rekao.Podigla je glavu i vidjela plavkosu djevojku pored njega.Mora da se šališ?Dva idola na jednom mjestu?

„O Bože!“ Uskliknula je.

„Jesi uredu?“