Nobody's Hero (Harry Styles fanfic)

Chapter 2

"..Dream come true.."

„Jesi uredu?“Upitala je Perrie.

„ I bolje nego što misliš.“Nasmijali su se oboje.

„Directioner?“ Upitala je.

„Directioner i Mixer.“

„Kako se zoveš?“Upitala je Pezz,gledajuci u Samanthine oci.

„Samantha,ali možeš me zvati Sam“

„Pa Sam drago mi je.“ Perrie joj je pružila ruku.

„Meni još više.“Sam se nasmijala.

„Mogu li vas zagrliti?“ Upitala je Sam.Zayn je raširio ruke,a ona mu se bacila u zagrljaj.Napokon da ju je netko zagrlio istinski.Nije bilo pretvaranja i mogla je to osjetiti.Nakon što se odmaknula od Zayna,Pezz je Samanthu  zagrlila cvrsto.Jednostavno Perrie je vidjela u njenim ocima da treba zagrljaj.

„Patiš zar ne?“Perrie joj je tiho postavila pitanje dok su bile u zagrljaju.Sam je kimnula i stisnula kapke kako nebi pocela plakati.

„Ako ostanete još koju sekundu u zagrljaju postat cu ljubomoran.“Zayn je pricao smijesnim glasom,a Perrie i Sam su se nasmijale.

„Hoceš li popiti kavu s nama?“ Perrie je upitala.

„Trebala bih u školu,no ovo je najvjerovatnije da cu vas zadnji put vidjeti u životu pa cu odmah otpisati školu.“

„Zašto si toliko sigurna?“ Zayn je upitao.

„Zato što...“ Zastala je. „ Zapravo neznam hahah „ Rekla je Sam kada je sjela nasuprot Perrie.Samantha se nakog dugo vremena smijala iskreno.Nije joj bilo potrebe skrivati se od ljudi koje voli.Oni je zapravo ni neznaju.Perrie je primjetila da ona nije obicna djevojka.Njen osmijeh ju je podsjetio na ono što je jednom negdje procitala

„Djevojka koja se najglasnije smije najviše i pati...“Cijelo vrijeme je tu recenicu vrtila u glavi.Znala je prepoznati lažni i iskreni osmijeh.Promatrala ju je.Osmijeh joj je cijelo vrijeme bio na licu,a u ocima jednostavno vidjela je ono nešto.Znala je prepoznati djevojku koja se ne osjeca dobro.Koja misli da je sama,a zapravo ima toliko ljudi oko nje koji je vole.Jane je postalo vruce pa je podigla rukave na majici zaboravljajuci na tragove.Perrie je to primjetila.Uzela je njenu ruku i polako prolazila po njenim ožiljcima kao da se boji malo jace protisnuti.

„Sam?“ Samantha je duboko uzdahnula.

„Molim te nemoj me tjerati da ti ispricam o tome.To je jako bolna tema.“ Zayn je gledao u Sam.Prestala se smijati.Oci su joj se napunile suzama.Suze su se polako pocele spuštati po njenom licu.Slike prošlosti prolazile su joj glavom.Perrie ju je istog trenutka zagrlila.

„Vracamo se odmah.“Perrie je rekla Zaynu i ustala se hvatajuci Sam za ruku.Otišle su u WC.Kada je Perrie zatvorila vrata Samantha je zajecala glasnije.Po plocicama se spustila na pod.Perrie je pocela plakati sa njom.Nije mogla gledati osobu koja pati,koju boli.Kleknula je pored nje i zagrlila ju je.Uzvratila joj je zagrljaj.Ovo je prvi put da se netko brine tako o njoj.

„Pogledaj me molim te.“ Sam je podigla glavu.

„Što god da se dogodilo nemoj se uništavati kreni dalje,rezanje nije nicega vrijedno.“

„Zašto da ne uništavam osobu koju uopce nevolim.“ Perrie se zaprepastila.Nije mogla vjerovati svojim ušima.

„Zašto nevoliš sebe?“

„Nemožeš razumijeti,nevolim biti u svojoj koži.“

„Run too fast and you'll risk it all,can't be afraid to take a fall,felt so big but you looked so small.“Perrie je pocela pjevati.Sam joj se pridružila.