2. Gorim,kao da sam usred vatre

32 9 4
                                    

"beep,beep,beep,beep,beep..."alarm kao da je poludio.Činilo se da zvoni kao sirene koje upućuju na požar.Šest sati ujutro znači da je ponedjeljak,znači da je danas moj prvi dan u školi.Ugasila sam alarm i ustala sam iz kreveta.Sagnula sam se da izvadim gumicu iz noćnog ormarića kako bih svezala kosu.Zaputila sam se do kupaonice,te sam obavila svoju tipičnu jutarnju rutinu.Umila sam lice,pogledala sam se u ogledalo,o ne!Bila sam tako crvena u licu da nisam bila sigurna jesam li rajčica ili Emily.Nisam baš djevojka koja se razumije u šminku,no kad sam vidjela kako izgledam uzela sam kutiju sa šminkom i našla puder.Brzo sam se vratila u normalu.Ne znam smijem li doći našminkana,ali vjerovatno mi neće zamjeriti ako stavim neki lagani ružičasti ruž..Zatim sam otišla do ormara obući svoju,već unaprijed osmišljenu kombinaciju.Obukla sam crne hlače,crne čizme,crveni duks i kožnu jaknu.Kao detalje uzela sam crnu torbu i sivi šal.Stvarno je jednostavno..Nadam se da ću ostaviti neki dojam putem odjeće.

"Em,siđi dolje,brzo pojedi doručak pa krećemo!"rekao je tata.

Kao što je tata rekao,sišla sam,pojela doručak i uputili smo se u auto.Nisam htjela pokazivati tati da me strah,jer sam inače vrlo "hrabra" bar tako moji roditelji misle.No volim izvana pokazivati hrabrost,a iznutra skrivati strah i nesigurnost.Dok smo se vozili razgledala sam šumu.Jedva sam čekala da ovaj dan završi i da krenem na trčanje.Putovali smo 20-tak minuta.Kad sam stigli tata se parkirao na parkiralište.Adrenalin mi je ključao u venama,čak i u najsitnijoj žilici u mome tijelu.Škola je bila ogromna,vani u dvorištu je bilo toliko ljudi da sam na trenutak pomislila da je ovo neki koncert,festival ili slično.Nisam još imala hrabrosti da izađem,tako da sam još malčice virila iz auta.Koliko sam primjetila ima nasilnika,sa muške strane.Tukli su slabije dečke i smijali se.Zatim sam vidjela da je većina cura razdijeljeno u sitne grupice po 3-4 osobe.One beauty cure,popularne cure,štreberice,cure koje nitko ne primjećuje i moje cure da tako kažem.Mona i Carla.One su koliko sam vidjela najnormalnije.I da,izašla sam iz auta i pozdravila tatu.Polako sam koračala prema školi.Odjednom su mi prišle Mona i Carla i rekle su mi da se ništa ne bojim.Kada smo došle do školskog dvorišta prišli su nam oni tipovi za koje mislim da su ništa drugo nego nasilnici.

"Što je ribice?Maca popala jezik?"rekao je jedan od njih.

"Odbij,Foster!"rekla mu je Carla

"U redu je Carla,možda je meni maca popala jezik,ali meni se čini da je tebi maca popapala hlače." rekla sam mu.

Na to su se svi smijali i njegovi kompići,a i ostali oko nas.Stvarno sam se ugodno osjećala kad mi je prišla druga grupa djevojaka koje su bile one " fashion girls ".

"Opa,kakav outfit!Ja sam CC ( čitaj Si-Si) i drago mi je što sam te upoznala,Emily!",nisam ni prozborila,a već su se ubacile i ostale " ja sam Helena,a ono je Elena."rekle su blizanke.

Vidjela sam da Mona i Clare nisu baš bile najsretnije što smo se upoznale,no možda mi se samo čini.Zvonilo je za prvi sat.Zadnja sam ušla u razred kako bi me profesorica predstavila.

"Tišina,ovo je naša nova učenica koja će se družiti s nama,pa Emily predstavi se!"

Ruke su mi se tresle iako se to nije vidjelo.Kroz glavu mi je titralo školsko zvono i dalje.Šutila sam nekoliko sekundi,dok mi se nije sve posložilo.

"Emily?" rekla je profesorica

"Ovaj,hm,ja sam Emily Drake,dolazim iz Rosewooda,zbog roditelja,imam 16 godina i nadam se da ću upoznati nove ljude i da neću biti  nikakva prijetnja."pogledala sam direktno u Fostera

Profesorica me posjela u zadnju klupu kod dečka koji se zove Lucas.Lucas je baš moj tip.Tajanstven i misteriozan lik.Smeđa kosa zagelirana na stranu,jako upadljive zelene oči,predivna čeljust.Nosio je traperice i usku tamnoplavu majicu.Palilo  me to što je majica isticala njegova prsa i mišiće.Moram priznati da sam se naježila kad sam ga pogledala.

"Ja sam Emily,možeš me zvati Em."

"Drago mi je,Em,ti mene možeš zvati Lu."rekao je

Nasmiješila sam se.Danas sam samo pisala bilješke u bilježnicu jer nisam imala pribor.Nisam se baš toliko obazirala na nastavu koliko sam se obazirala na Lucasa.Stvarno mi se jako sviđa.Krajičkom oka bi pogledala u njega,potpuno neprimjetno.Sat kemije je bio dosadan,jer sam znala kemiju bolje od ičega.Radili smo formule.Odjednom je profesorica upitala " tko zna napisati formulu za perkloratnu kiselinu?" U razredu je zavladala potpuna tišina.Kako to nitko ne zna? Najlakša stvar na svijetu.Dignula sam ruku.

"Emily,molim te dođi i napiši formulu." rekla je

Došla sam na ploču i uzela marker,te napisala H CLO4.Vratila sam čep na marker i sjela na svoje mjesto.

"Bravo Emily,to je točno."

Dan nije bio baš zanimljiv,pred kraj sam ostala sama.Nisam se baš snalazila u školi,htjela sam pronaći wc.Hodnikom sam hodala,te kako bi rekli " na kraju tunela je svjetlost" tako je i na kraju hodnika bio wc,haha.Uzak hodnik se na kraju širio tako da se na lijevoj strani nalazio muški wc,a  na desnoj ženski.Taman što sam htjela ući u ženski wc počešljati kosu,Lucas je izašao iz wc bez majice.Da,bravo Emily.Gledala sam ga od glave do pete.Odjednom sam sa progutala knedlu.Trnci su prolazili po mom tijelu kao ludi.Bio je isklesan kao da je od kamena.Gledala sam ga 30-tak sekundi,te se nasmješio.

" Jel' se u redu,Em?" upitao je

" Da,ovaj,naravno da je!" osmjehnula sam se.

Lagano sam krenula prema autobusnoj stanici i vratila sam se kući..


NADAM SE DA JE U REDU OVAJ DIO I DA VAM SE SVIĐA...XOXO LAURA♥

The tears of bloodWhere stories live. Discover now