Nema zadaće,nema stresa,bar mislim tako.Ne mogu podnijeti činjenicu da od sad pa nadalje idem u školu.Baš sam se navikla na dugo spavanje i rekreaciju svakodnevno u šumi,točnije u prirodi.Gledajući kroz prozor jednostavno,mami me prizor šume,prizor slobode,prizor tišine.Kakva sam ja to osoba?Grane su potpuno gole,lišće je potpuno suho,sam osjećaj pucketanja lišća pod nogama me ispunjava.Moram otići u šetnju.Priznajem pomalo sam usamljena ovdje.Nemam neku namjeru istražiti taj Riverdail,ali ipak trebala bih malo prošetati dalje od moje kuće i ove šume.Uputila sam se van.Dobra stvar je ta što sam uzela šal.Vani je baš hladno i vjetrovito.Dakle,kako izgleda Riverdail?Nešto poput malog gradića.Šetajući primjetila sam mnogo zastarjelih kuća unaokolo.Na ulici prolaze ljudi,ne u velikom broju no ima živih duša.Svi su zaokupljeni svojim poslom,uopće se ne oslanjaju na događanja oko sebe.Gdje su jarke boje?Gdje je nestala toplina jeseni?Izgubila se u crnilu.Pomalo se osjećam kao da sam mutant.Jarke crvene boje me odbacuju od ostalih ljudi.Svi su u crnome.Zapravo osjećam se kao na pogrebu.U centru ima baš rustikalnih restorana i kafića.Baš po mome ukusu.Postajalo je sve hladnije pa sam razmišljala da odem u kafić popiti vruću čokoladu koja bi me okrijepila.Zaista,ima mnogo izbora,no privukao me je kafić "Lost wood",ne samo zbog imena nego i zbog vanjskog izgleda.Izgledalo je pusto, no sviđalo mi to što je sagrađeno od jarkih crvenih cigli.Već izvana sam primijetila da nema puno ljudi tako da je to još jedan puls od mene.Kad sam ušla unutra bilo je baš ugodno,nije bilo previše toplo,nego baš baš ugodno.Sjela sam za stol i čekala sam konobara da naručim.
"Pozdrav,ti si nova ovdje?Što želiš naručiti?"rekao je vrlo zanimljiv dečko uz veliki i topao osmjeh na licu.
" Da,doselila sam se ovamo prije nekoliko dana,htjela bih vruću čokoladu."
Nije više ništa rekao,okrenuo se i otišao.Čini se vrlo zanimljiv lik.Čekajući piće gledala sam kroz prozor.Odjednom sam čula vrlo jeziv vrisak.Neka meni nepoznata žena,bježala je od starijeg muškarca koji je izgleda bio lovac ili nešto slično k tome.
"Mene ucjenjuješ,kurvo,vrati se prije nego što ti počupam kosu,dlaku pu dlaku!"vikao je muškarac hodajući usred centra sa šeširom,čizmama i puškom.Pomalo sam se prepala,gledala sam kako ju slijedi sve dok iznenada nisam začula, " buuu!"
" Ne boj se,to je samo vruća čokolada."
" Molim te,daj mi račun."
"Sve je plaćeno,sa moje strane,smatraj ovo kao znak dobrodošlice."
Zahvalila sam se.Pijući čokoladu,slučajno sam bacila oko na mladića sa moje lijeve strane.Nisam sigurna,no čini mi se kao da me promatra.Ne bih se posve usudila reći " mladić".Kosa mu je toliko masna kao da ga je netko prelio uljem za auto.Lice mu je bilo nježno,pogled smiren i umiljat.Sudeći prema odjeći nije mi se dojmio kao netko tko ima lijep život,nego više kao osoba koja ne voli ostajati na jednome mjestu.Činio se kao neki putnik koji se cijelim putem vrti u krug.Vraćajući se kući opet sam promatrala ljude oko sebe.Predvečernja magla lagano se spuštala u ovo maleno mjesto.Sitne kapljice kiše cijedile su se niz svaku biljčicu koju sam zapazila.Znate li onaj osjećaj kada mislite da je netko iza vas?To je upravo ono što ja mislim.
Imaš li hrabrosti okrenuti se? glasila je poruka koju sam upravo primila sa nepoznatog broja
Što možeš poći po zlu?Zastala sam nasred puta.Nekako sam se jednostavno okrenula.Bio je to Lucas.Osmjehnuo se i gledao me dok je moj izraz lica govorio nešto tipa " što s tobom ne štima? "
" Koja si ti lavica." rekao mi je držeći ruke u stražnjim džepovima trenirke i velikim osmjehom od uha do uha.
" Ti baš voliš plašiti cure,ha?"
"Nije mi baš jača strana plašiti ljepotice,no trudim se." rekao je tako samouvjereno.
Šetali smo tako ulicom i zaista mi je bilo hladno.Ja sam ona cura kojoj od hladnoće poplave usne..Šetajući čavrljali smo malo o školi,o nama općenito i slično.Jedan glupi vozač kamiona vozio je toliko brzo da je sve sakupljeno lišće digao u zrak i raspršio ga po nama.Lijep osjećaj,zaista.Saznala sam da on živi također u Riverdailu.Stigli smo do njegove kuće.Bila je to velika prostrana kuća,obojena sva u žuto s predivnim dvorištem.Na prozoru njegove kuće vidjela sam blijedu ženu koja nas je gledala.Izgledala je toliko jezivo da sam na trenutak pomislila da mi se krv zaledila od njenog pogleda.
" Pa,ništa Emily,vidimo se sutra."rekao je i okrenuo se.
Taman što sam krenula vratio se do mene,stavio je lijevu ruku na moj struk i poljubio me u obraz,te je šmugnuo u dvorište.Cijelim putem kući smiješila sam se.Taj me poljubac grijao iako sam prije 3 minute mislila da mi se krv ledi.Osjećala sam se sretno.Nisam baš znala što znači taj poljubac,no nije mi smetalo.Razmišljanje mi je prekinuo cvilež.U grmu s moje desne strane nalazila se malena košara.Dohvatila sam košaru i odmotala sam deku.Imala sam što vidjeti.Maleni psić,štene,vjerovatno zlatni retriver.Cvilio je,vjerovatno od hladnoće ili gladi.Nisam imala srca da ga ostavim takvog jadnog na ovoj nemilosrdnoj listopadskoj hladnoći.Uzela sam košaricu i ušla u kuću.
"Što to imaš,Em?" pitala me mama
"Molim te mama,pusti mi da ga zadržim." odškrinula sam deku s košare i pokazala psa mami
"Obećaješ li da ćeš se brinuti o njemu?"
"Naravno mama!!"
Službeno imam novog prijatelja,sretna sam zbog toga.Nazvat ću ga Rony.Dan je brzo prošao,izgubio se u noći.Odnijela sam Ronya u sobu i stavila sam ga na toplo.Upalila sam svijeće radi mirisa i radi atmosfere.Proučavala sam malo gradivo za idući dan.Obukla sam pidžamu i legla sam u krevet sa Ronyjem.Mazila sam ga dok nismo zaspali i on i ja.
RECITE ŠTO MISLITE DOLJE U KOMENTARE,OSTAVITE MI VOTE ZA PODRŠKU I AKO VAS SE SVIDJELO,NARAVNO..!
XOXO LAURA♥
YOU ARE READING
The tears of blood
Mystery / ThrillerPriča " Suze od krvi" otkriva razlog ubojstva djevojke po imenu Aria.
