Grešnica

• Prvi dio

Zrak je jos uvijek nosio miris ljeta koje se opraštalo sa nama,večernji povjetarac je puhao njisuci krosnje hrastova ispred kuce.
Sjedila sam kraj prozora nijemo,u tisini svoje sobe ocekivajuci da se bijesni auto pojavi na seoskom putu a zatim i udje kroz drvenu ogradu naseg dvorista.U kuci je vladala neka napeta atmosvera koja je bacala u razmisljanje svakog trena sve vise,Nikola je lezao na stomaku crtajuci po papiru koji je bio moja oprostajna cestitka.
Cijelo jutro sam posmatrala mamino namrsteno lice,oci su joj cesto zasuzile ali se trudila da suze niko ne vidi.Polako je pakovala svaku moju stvar,poneku prislonila nozdrvama kako bi osjetila lavandu na koju sam mirisala od malena.Mogla sam vidjeti bol na njenom licu kada bi sjedila na krevetu zamisljeno,tada su joj prolazile sve uspomene kroz glavu i toga sam postajala svjesna tek kada je zajecala u mom zagrljaju.
Ostali ukucani su pricali o sjetvi koja je uskoro,pred samu jesen,trebala da se desi,moj odlazak u novi svijet i razmisljane o tome je bilo gubljenje vremena.
Mama je ispustila jos jedan tezak izdah dok se izvijala na kaucu,osjetila sam oštru bol u grlu i nevoljko otpila guc vode.Pucketanje kamenčića kaldrme pod teretom crnog dzipa kojim je upravljao moj tetak trgnulo me iz razmisljanja.Novi val nervoze me oblio dok sam plitko disala,samo noć me jos dijelila od novog svijeta u koji odlazim,napetost u tijelu mi je rasla iz sekunde u sekundu.
Stojala sam na vrhu drvenih stepenica iscekivajuci puniju ženu u kasnim cetrdesetima,sa osmijehom sam dospjela u njen zagrljaj koji je za sobom ostavio trag skupog parfema.Njen muz,kao i uvijek gospodski sredjen mi je pruzio ruku sjedavsi pored svoje zene na kauc u dnevni boravak.Nakon ispijene case limunade,na inzistiranju moje tete Maje povukle smo se u moju sobu punu ljubavi i topline.

"Ne brini se Mico,tvoje dijete smatram svojim i biti ce nam zadovoljstvo da joj pomognemo" -teta je govorila mami dok sam se ja smatrala viškom,mislima sam bila u jednom od najljepsih mijesta,njegovom zagrljaju.

Znali smo se od djetinjstva,zivio je na kraju sela u kom je znao svako svakoga i svaka vijest bi se procula za manje od 15 minuta.
Crna kosa kao da je od ugljena provlacila bi se izmedju mojih prstiju svaki put kad bi ga grlila.
Voljela bih vidjeti odsjaj u njegovim ocima boje meda,smijala sam se od srca svakoj njegovoj sali iako neke nisu bile smjesne ali voljela sam ga.Voljela sam Luku Krsmanovica vise od zivota.

"Slušaj mila,Podgorica je veliki grad ali snaci ces se,imas i Mariju da ti pomogne oko fakulteta a najvaznije da se drzis snova i cistog obraza"-teta kaze kada mama izadje po casu vode a ja samo nijemo klimnem.Ovdje,u zavučenom selu,najvazniji je bio cisti obraz i svaka djevojka je to postovala.

"Majo vrijeme je da spavamo,kasno je a i sigurno ste umorni od puta.Lezi sa muzem u spavacu sobu,posteljina je promjenjena"-mama se oglasi sa vrata tihim tonom,skoro sapatom sto me iznenadi.Teta Maja ustane i krene za mojom majkom potapsavsi me po ledjima blago.

"Mija i ti spavaj,sutra je vazan dan dijete moje.Hajde"-opustim svoje pletenice a zatim pustim glavu na pernati jastuk.Okrecem mami ledja i pustam mlaz suza koje je jastuk upio vec sledeceg trena.Osjecala sam tegobu u grudima koja me nije pustala u san cijelu noc.

U zoru,izvukla sam se iz kreveta uzimajuci bijeli papir popunjen mojim kosim rukopisom,obukla na noge obicne cipele i pretprcala razdaljinu moje i Sofijine kuce.Sunce je tek umivalo istok svojim izlaskom dok sam drhtavo kucala u njen prozor,pospana mi je otvorila.

"Daj mu pismo kada se vrati Sofija,reci mu da me ne zaboravi i da cu se vratiti cim zavrsim skolovanje"-gledala je suze u mojim ocima a onda sakrila papir ispod jastuka.Zagrlila me kao jedina najbolja prijateljica koja je znala za Luku i nasa nalazenja duboko u poljima.

Vratila sam se u toplinu kreveta kada se majka pocela buditi,napravila je dorucak cekajuci da se gosti pojave na vratima dnevne sobe.
Nasa kuca nije bila toliko velika,dovoljna za nas četvoro ali za goste je bila previse mala.

"Mija,krecemo odmah nakon sto doruckujemo.Iskrslo mi je nesto na zapadu i moram odputovati"-tetak je rekao tonom koji je izazvao jezu niz moju kicimu.Klimnula sam opet nijemo i ustala od trpeze,usla u sobu oblaceci trenerku i bijelu majicu.

"Idemo ljepotice,vrijeme je da upoznas nesto dalje od ovog sela"-teta je prosaputala tiho kako ne bi uvrijedila mog oca koji ju nije cuo na svu srecu.Kofer je bio smjesten u gepek dok sam cvrsto grlila svoju majku,poljubim oba njena obraza i prosapucem da ce sve biti uredu.

"Cuvaj se"-bilo je poslednje sto sam cula prije no sam zalupila zadnja vrata crnog auta.Mahnula sam im jos jednom dok smo se udaljavali niz seosku kaldrmu,vidjela sam Sofiju u polju koja mi mase polako,sklopim oci na tren vracajuci uspomene.Jurili smo autoputem vec par sati,Srbija i Crna Gora bili su poprilicno udaljeni po tetkovoj prici.

Rezultat ne prospavane noci docekao me negdje na pola puta,zaspala sam kao beba na zadnjem sjedistu.Moje budjenje bilo je onda kada sam zacula buku koja je dopirala sa vana kroz otvoren prozor,brujanje motora automobila i zamor ljudski glasova me zbunilo.

Pogledala sam kroz prozor promatrajuci ulice i ljude koji su u zurbi prolazili plocnicima istih,ovaj grad je od danas moj novi dom.
Glavni grad Crne Gore izgledao je fascinirajuce,bilo je ljepse nego u pricama koje su mi pricale seoske zene.

"Majo idem u firmu,vidimo se kasnije.Mija ti se odmori"-izvuce moj kofer iz gepeka predavajuci ga meni u ruke.Klimnem glavom uz blagi,sujetan osmijeh i krenem za tetom kroz raskosnu kapiju u njihov dom.

Kroz glavu su mi prolazile mnoge misli,od onih najgorih do najljepsih i glavobolja me spopala bas zbog toga.
Prije ulaska u raskosan dom porodice Filipovic,okrenula sam se jos jednom prema ulici punoj ljudi.

I tada sam znala,vise nista u mom zivotu nece biti isto.

~Nadam se da vam se dopada,takodjer se nadam se da ce ovo biti prica koju cu zavrsiti.
Ako vam se svidja ostavite vote i iskreno misljenje ❤