Grešnica

• Dvanaesti dio

Gledajuci svoj odraz u ogledalu i vezajuci po ko zna koji put svoju kosu u neurednu pundju,zalila sam sama sebe.Sunce jos uvijek nije bilo izaslo kada sam sa kapuljacom od stare crne dukserice izasla napolje trcajuci prema kraju ulice gdje me cekao poznati crni dzip.

"Vec sam pomislio kako si se ponovno predomislila" promuklim ali opustenim glasom Jovan se nasali dok pokrece motor automobila vozeci dalje od moje ulice.Laznim smjeskom nadovezem se na njegovu recenicu izmamivsi njegov osmijeh,dugo nisam vidjela da se bilo kome nasmijao.Dok je preturao po automobilu u potrazi za necim dopustim sebi da ga odmjerim i priznam koliko mi se svidja ovo sto vidim.

Vidjeti gospodina Jovana u crnom poslovno odijelu i sivoj opustenoj tenerci te majici koja naglasava svaki dio njegovog tijela nije isto.Vise mi se svidjalo opusteno izadanje mog sefa koji je ocigledno bio zabranjeno voce i za gledati a kamoli za zeliti,tek kada su njegove zelene oci pronasle moje shvatila sam da buljim u njega.

"Pojesti ces me pogledom draga,ovo je tvoje" otvori svoju stisnutu pesicu upoznavajuci me sa plisanom kutijicom,kraljevsko plave boje koju drhtavim prstima prihvatim u ruke.Namsteno ga pogledam zeleci da mi kaze sto se nalazi u kutijici ali mjesto odgovora dobijem samo jedno strogo naredjenje da otvorim kuticiju sto i ucinim.

Dijamantski prsten o kome vjerovatno svaka djevojka sanja mamljivo me gledao iz kutijice dok sam ja u nevjerici piljila cas u njega cas u Jovana koji je sve sa smijeskom promatrao.Pokusala sam nesto reci ali glas nije proizalazio iz mog grla,kao da sam nijema.Brzo sklonim kutijicu i bacim je u njegovo krilo stiskajuci viliu i krijicu svoje lice u sake.

"Nije valjda da ti se ne svidja?A lijepo sam rekao Aleksi da te zove i pita kakav zelis" pogled sa svojih stopala prebacila sam na njegov iznerviran izraz lica uocavajuci kako mu sake snazno stiskaju volan.Izdahnem glasno dok prstima trljam svoje celo zeleci da se smirim i lijepo popricam sa njim bez da se razbijesni i napravi potpuni haos.

"Jovane,meni ne treba prsten" tiho,povucenim tonom glasa prosapucem dobivajuci od njega zbunjen i upitan izraz lica.Cim stane na semafor skine suncane naucale a potom mu vidim u ocima kako je smiren ali zbunjen sto me dodatno obraduje.Voljela sam zbunjenog Jovana,izgledao bih poput djeteta koji je po prvi put u zivotu ugledao lizalicu sa kom se nikada prije nije susreo.

"Zarucnica si mi.Ne zelim da u novinama osvane naslov 'Bogati biznismen djevojku zarucio nevidljivim prstenom'.To je sramota" nekontrolisano se pocnem smijati naslonjajuci se ledjima na prozor dok i na kraju njegovih usana igra blag,zabavljen smijesak.Odmahnem glavom pruzajuci mu svoju lijevu ruku na koju stavi prsten,a potom otpivsi gutljaj vode iz boce koju sam ponijela nastavim da ga promatram.

"Kako se ja uopste trebam ponasati?Uz put nemam prikladnu odjecu za tvoju porodicu jer tebi nista iz mog ormara nije odgovaralo,ocigledno" zadnji dio recenice promrmljam skoro pa ljutito sjecajuci se njegovih rijeci kako ostro osudjuju moj stajling i ukus sto se odjece tice.Nevino slegne ramenima pokusavajuci da se tako odbrani od mog prezirnog pogleda.

"Zao mi je draga ali stvarno nemas ukusa,no i za to sam se pobrinuo.Prvo ces se presvuci kod mene pa idemo u zracnu luku,let nam je oko sedam" zasutimo oboje dok on ceka da se vrata garaze podignu,vrata mi otvori stariji covjek ljubazno me pozdravljajuci dok se Jovanova ruka nadje oko mog struka vodeci me na drugu stranu garaze.Cim se vrata lifta zatvore osjetim njegov jak,muzevan parfem kako se provlaci kroz moje nosnice tjerajuci me da sklopim oci i na tren uzivam u njemu.

"Gospodine Jovane,gospodjice..." starija zena nasmijesno nas pozdravi,pokazivajuci prema dnevnom boravku.Tek sto uspijem uzvratiti osmijeh Jovan me povuce prema dnevnoj sobi suocavajuci me za zgodnom plavusom lijepih crta lica.Otmjeno ustane pokazujuci red biserno bijelih zuba dok ljubi Jovana u obraz a zatim odmjerivsi me usiljeno pruzi ruku prema meni otkrivajuci svoje ime.Elena.