Dvadeset drugi deo

375 51 49
                                    

Jimin se polako, ali sigurno oporavljao od traumatičnog događaja koji ga je zadesio. Svakim danom bivao je pomalo srećniji. Želja mu se konačno ostvarila.

Ležao je sa momkom mint zelene kose na njihovom krevetu. Bilo je tiho i obojica su razmišljali o različitim stvarima. Jedina stvarno važna stvar bila je da su ponovo srećni.

Mlađi se okrenuo na stranu pogledavši u Yoongija koji je zatvorenih očiju ležao u istoj poziciji od malopre. Osetivši kišu poljubaca na svom licu i vratu, stariji je otvorio jedno oko i njegove usne su formirale osmeh. Otvorivši i drugo oko, gurnuo je Jimina od sebe i sada se našao preko njega. Crvenilo na Jiminovom licu svake sekunde postajalo je sve vidljivije.

Spustio je svoje usne na njegove praveći kratke poljupce i pauze od nekoliko sekundi između istih. Ubrzo, Yoongi je zastao pogledavši mlađeg u oči. Toliko mu je nedostajao i bio je više nego presrećan što su se stvari sredile.

"Šta?", rekao je Jimin ne skidajući osmeh sa lica.

"Ništa", odgovorio je Yoongi.

"Jednostavno volim da te gledam."

Jimin je uhvatio starijeg za kragnu majice i povukao ga u dug i strastven poljubac. Yoongijeve ruke su se našle ispod Jiminove majice. Mlađi je osetio kako mu neka pozitivna jeza prolazi kroz telo.

Sa Jiminovih usana Yoongi je prešao na njegov vrat slušajući mlađeg kako povremeno tiho uzdiše.

Yoongijev telefon koji se nalazio na stočiću je zavibrirao, ali izgledalo je da njega nije bilo briga, jer nije odvajao usne od Jiminove kože. Vibriranje se začulo još nekoliko puta.

"Y-Yoon... gi... telefon...", tiho je izgovorio Jimin.

Stariji je blago podigao glavu susrevši se sa Jiminovim očima.

"To može da sačeka", rekao je vraćajući se na pravljenje modrica po vratu mlađeg.

"Šta ako... je b-bitno?", rekao je Jimin uzdahnuvši.

Yoongi je ljutito frknuo pomerivši se sa mlađeg. Uzeo je telefon sa stočića i ušao u poruke.

sunašce added you to
a group chat

sunašce: nemoj da je neko napustio ovu grupu, zgromiću ga

Jimin se približio Yoongiju gledajući u ekran telefona preko njegovog ramena.

"Hoseok?", rekao je skrenuvši pogled ka Yoongiju.

Stariji je samo klimnuo glavom.

min geniuos: bolje bi vam bilo
da je ovo što želite da kažete bitnije
od onoga šta sam ja radio dok me
niste prekinuli

pink boy: gospodine Min Yoongi,
Taehyung nam je sve rekao

Yoongi se na trenutak zamislio podigavši pogled sa ekrana.

"Sranje...", rekao je kroz zube shvativši o čemu Jin govori.

min genious: ubiću ga

uništitelj: ne mogu da verujem
da ste tako nešto sakrili od nas

čudo od deteta: dolazimo odmah
da znate

sunašce: nemojte da mislite da
ćete se izvući bez objašnjenja i
detalja

gucci: ...

Jimin je uzdahnuo ponovo legavši na krevet. Stariji je ostavio telefon i legao pored Jimina uhvativši ga za ruku. Pogledali su jedan drugog.

"Izgleda da se opet vraćamo na onu priču", rekao je Jimin.

"Izvini... Da nisam napravio ono sranje na samom početku, ništa od ovoga se ne bi desilo...", tužno je rekao Yoongi.

"Šta je bilo, bilo je. Nisi ti kriv. I bolje je da momci znaju istinu. Oni su nam sve što imamo. Zahvalan sam što su ljudi kojima možemo da verujemo", rekao je mlađi blago se nasmejavši dok je izgovarao zadnju rečenicu.

"Znam Chim. I ja sam zahvalan", rekao je Yoongi poljubivši Jimina.

***

Apartman na petom spratu odjednom je postao najbučniji u čitavoj zgradi. Momci su se smestili u dnevnoj sobi, čas gledajući u Jimina, čas u Yoongija očekujući odgovore.

"Jiminie, da li si ti sada dobro?", zabrinuto je upitao Hoseok.

"Jesam, ne brini", odgovorio je Jimin pogledavši u svog prijatelja.

"Nije trebalo da dolazite. Pričanje o ovom događaju iznova i iznova nije baš lako", rekao je Yoongi nakon što je seo pored Jimina.

"Ne želim da to više čujem. Naravno da smo morali da dođemo i da vidimo kako ste", histerično je odgovorio Jin ljutito gledajući u momka mint zelene kose.

"Dobro smo, stvarno nema potrebe da brinete", rekao je Jimin naslonivši se na Yoongija i osetivši ruke starijeg oko sebe.

"Stvarno nam je drago da je tako. Bili smo zaista zabrinuti", rekao je Jungkook.

"Pošto smo već razjasnili to da smo Chim i ja dobro, došao je red da se reši još jedan problem", rekao je momak mint zelene kose ustavši sa kreveta.

Ostali momci su ga pratili pogledom sve dok se nije izgubio ušavši u susednu sobu. Nakon nekoliko sekundi, ponovo se pojavio sa belom kovertom u rukama. Jiminove usne su formirale osmeh jer je znao šta je u pitanju. Yoongi je prišao Taehyungu pružajući mu kovertu.

"Razgovarali smo o problemu koji Jungkook i ti imate... i odlučili smo da pomognemo koliko možemo. U ovoj koverti nalazi se novac dovoljan da se Kook i ti odselite od vaših problema. Takođe, ima dovoljno novca i za prvih nekoliko meseci vašeg života u novoj sredini", izgovorio je Yoongi.

Jungkook je pokrio lice sakrivajući suze koje su uveliko tekle niz njegove obraze. Taehyung je bio u šoku, nije verovao onome što je upravo čuo.

"Y-Yoongi...", tiho je izgovorio čvrsto zagrlivši momka izbledele mint zelene kose.

"Ja... ja ne znam šta da kažem..."

"Prijatelji služe da pomognu jedni drugima, sećate se?", rekao je Namjoon pogledavši u Taehyunga koji je sada grlio Jungkooka.

"Hvala vam svima... Kako da vam se odužimo?", pitao je najmlađi brišući suze koje su neprestano klizile niz njegove obraze.

"Odužićete nam se time što ćete biti srećni", rekao je Hoseok suzdržavajući se da i on ne zaplače.

Ostatak dana su proveli zajedno. Smejali su se, ponovo su bili srećni. Na trenutak su zaboravili na sve probleme i prisećali su se zajedničke prošlosti. Obećali su jedni drugima da će se zauvek držati zajedno, ma šta bilo.

Taehyung i Jungkook su odlučili da sutra putuju. Odlaze za Daegu, Taehyungov rodni grad.

Izvini | [m.yg & p.jm]✔Место, где живут истории. Откройте их для себя