Lagao je, grade

4

Minhen, Njemačka

"Umoran sam k'o konj."
Plavooki momak se zavalio na krevet.

"Manuel, ti si uvijek umoran."

"Sebastian, jesi ti nekim slučajem golman?" Manuel je upitno podigao obrvu.

"Opusti se, brate. Šalim se." Sebastian se široko osmijehnuo.

"Manu, mobitel ti zvoni." Kimmich je prekinuo njihovu priču.

"Nisam ni primijetio." Nasmijao se Manuel uzimajući mobitel u ruke. Nije ni gledao ko zove.

Gelzenkirhen, Njemačka

"Halo." Napokon je čula njegov glas nakon 4-5 sedmica. Srce joj je počelo brzo kucati.

Minhen, Njemačka

"M...Manu." Bella je zamucala. Suze su je savladale.

"Sekice?" Zvučao je začuđeno.

"Da, ja sam."

"Zašto plačeš, ljubavi bratova?" I u njegovom glasu se osjetila tuga i zabrinutost.

"Nedostaješ mi, Manu. Mnogo." Šmrcnula je.

"I ti meni."

"Osjećam se zapostavljeno."

"Zašto?" Zbunjeno je podigao obrve.

"Šta očekuješ da uradim, kad se javiš dva puta u mjesecu?"

"Bella.." Prekinula ga je.

"Da li ti je uopšte stalo?"

"Jeste. Stvarno mi je jako žao što sam se tako ponio prema tebi. Nisam se ponašao kao brat. Žao mi je. Bit ću bolji. Obećajem. Imaš moju riječ."

"Uredu." Uzdahnula je.  "Ionako se ne bih mogla ljutiti na tebe, jer te volim najviše na svijetu."

"Volim i ja tebe, sekice." Manuelu se pojavio veliki osmijeh na licu.

"Zvučiš umorno. Idi, odmaraj. Čuvaj se."

"Hoću. Čuvaj se i ti. Nemoj da se naljutim."

"Ma nećeš." Nasmijala se.

"Čujemo se."

"Ajde."

"Ko je to bio?" Pitao je Kimmich.

"Pa čuo si da je njegova sestra." Sebastian je prevrnuo očima.

"A da, upravu si." Kimmich se počešao po vratu. "Kakva je?"

Manuel ga je momentalno ubio pogledom.

"Dalje od moje sestre. Svi vi."

"Jesi opasan." Sebastian je podigao ruke u znak odbrane.

"Naravno da jesam. Ona mi je sve. Neko ko ju povrijedi se kasnije suoči sa mnom."

"Ovaj se ne šali." Nasmijao se Kimmich.

"Pa da. Porodica mi je na prvom mjestu, pa onda sve ostalo."

"Smijem je dodati na Instagramu?" Sebastian se cerio Manuelu u facu, a ovaj je bio mrtav ozbiljan.