-Lara,mila zašto si to radite?-osjetila sam poznati glas i potrebni zagrljaj
-Lenči,ljubice znaš da ni ja nemam odogovr na to.- odgovorim
Leonarda,Lenči,Lenka,Lea ili Lena(ovako je samo ja zovem kad su posebni trenutci inače mrzi taj nadimak al meni nemoze ništa,mrzi ga zbog bivšeg jer ju je on tako zvao)kako god hoćete,kako god da je zvote to je jedna divna predivna najbolja osoba najsavršenija stvar koja mi se dogodila u životu.Leonarda je skromna,predivna,prelijepa,prezgodna,predobra(zasluzuje to "pre")osoba. Osoba koja me spasila toliko puta i osoba za koju mogu reći da mi je najbolja prijateljica.
-Ajmo u razred zvonit ce mrav ce se ljutit.-rekla je kroz smijeh
Mrav bi bio nas razrednik nas najbolji i najrazi profesor.Dobio je nadimak po prezimenu Mravičić. On je vrsta profesora s kojim si mogao pričat o čemu god želiš i radit što god želiš a on nebi nista napravio samo bi se nasmijao.I što je najbolje od svega davao je odlične ocjene bez problema,kapom i šakom kako se kaže.Ulazimo u razred i vec vidim neke poznate face večinom drage i dobre ljude,ima par ljudi koji me nerviraju ali u principu sam jako zadovoljna i volim svoj razred.Sjela sam sa Sanjom jer s njme sjedim od 1. razreda pa nema promjene svi nekako sjedimo isto.I samo sto sam sjela dosao je prof. i svatko je pricao kako je proveo ljeto dok su meni misli odlutale na jedan poseban trenutak ovog ljeta.
-FLASHBACK-
-Te štikle,ta haljina znači savršeno-govrila mi je Lenči
-Hvala,mila-
-Večeras čemo se provest kao nikad u životu jasno?-pitala me
-Nego šta!-rekla sam kroz smijeh
-Jesi zvala druge cure?-pitala sam je
-Jesam,čekaju nas ajde morale bi krenut.-rekla je
Izlazile smo iz kuce,zaključala sam, spremila ključ u torbicu i usle smo u taxi.Ostavio nas je ispred kluba,bilo je već 23:30 kad smo ušle našle smo se sa ostalim društvom.Isamo sto sam ušla pogledala sam stol do nas i imala sam što vidjeti. Sjedio je i gledo u mene,drzao je casu u jednoj ruci i cigaretu u drugoj.Gledali smo se sve dok nas u tom pogledu nije prekinula šugava Tea koja mu je sjela krilo.
Tea je bila moja bivsa prijateljica u osnovnoj i sad se mota oko mog bivseg.Zapravo to je i njen bivši,ali ona nemoze podnijeti što ju je ostavio,a dva dana nakon doša do mene i ispred cijelog kluba me molio za oprost.
To je bila kap koja je prelila času.Narucila sam piće odlučila sam napravit ono što nisam smjela napit se do boli,ali zapravo napila sam se od boli.Ubijala sam bol pićem satima sve dok nije dosao do mene i uzeo mi casu,iz prve nisam znala da je on mislila sam da je Lenči jer mi je ona prije toga uzimla piče iz ruku.
-Lara, bilo je dosta.-rekao mi je dok mi je uzimao piće iz ruku
-Znaš šta Luka nije dosta i ko si ti da mi govoris da je dosta ti si mi niko i nista.-govorila sam u ljutnji i bijesu
-Lara,neću ponavljat ostavi tu čašu vozim te kući.
-Nevodiš me nigdje.Razumiš?Nigdje. Znaš šta si ti Luka kreten jedan obican kreten i smece od čovijeka.Natjeraš ljude da se zaljube u tebe toliko da boli i onda ih šutneš.Znaš li gdje sad stojimo znaš li?
-Znam.-tiho je rekao
-Ne nemas pojm, jer tebi ovo mjesto neznaći ništa,a meni znaći sve,znaći mi toliko da kad svaki put neko spomene ime kluba ja se sjetim ovog mjesta a ti neznas ni sta se dogodilo ovdje.Jel znas? nezn...
I u tom trenutku dogodila se ponovo ta eksplozija emocija i strasti.Poljubac koji smo oboje čekali,željeli i tražili toliko dugo.Svi su ga vidljeli,svi su znali da ce se nekad dogoditi jer morao je, ali kako to ide sve što je lijepo kratko traje.
-Jesam ti rekao da znam šta se dogodilo ovdje. - Šapnuo mi je tiho na usne
-Jesi, ali to neznaći da ti i nešto znaći.-Rekla sam mu i otišla
-END OF FLASHBACK-
-Lara gdje si ti bila ovo ljeto?-probudio me prof iz mojih misli
-Svugdje po malo.-rekla sam kroz smijeh
-Dobro to bi bili svi,ove godine imamo mali projekt jedan ucenik iz A razreda ce se premjestiti u naš na 4 tjedna,a jedan iz našeg u A. Sutra cu vam rec tko ce to biti-rekao je prof.
Nisam ga pretjerano slušala samo sam čekala da odem na svoju divnu Splitsku rivu popit jednu kavu s lenči.
