9.-"Život je surov"

4.1K 161 13
                                    


"Želim da te saslušam Kai!",i dalje je stajao nemo ispred mene.

"Stvarno?",primačinjao mi se.

"Da,vreme je da se suočim sa prošlošću!"

"Nećemo pričati o tome na parkingu. Ajde idemo!"

***

Šetali smo pored reke dok nismo pronašli jedno prelepo mesto koje je bilo obasjano svetlom čudesnog grada.

"Hajde,otvori mi tu tamnu dušu Kai!",uhvatila sam njegov pogled koji je bio zakovan napred.

"I sama znaš da mi je majka bila bolesna i da sam počeo da dilujem kako bih imao para da platim njene lekove.",klimnula sam glavom i on je nastavio dalje.

"Istina,na početku nisam počeo da radim za tvog oca kao što sam ti pričao. Ja..to je zapravo bio moj pravi posao. Ne da dilujem,nego da dodjem do tvog oca i učinim to što sam učinio!",reči su se tako slagale. Kao puzle koje su se sklapale u sliku.

"Kakvu si ti imao korist od toga?"

"Aleksei mi je obećao da će se pobrinuti za moju majku,da će je odvesti u Rusiju na lečenje. Bio sam mlad,glup, nisam želeo da ostanem bez nje."

"I naravno kada sam shvatio da za njenu bolest nema leka i kada sam želeo da izadjem iz tog posla nisam mogao. Pretio mi je kako će mi ubiti celu preostalu familiju. Bio sam primoran Lou.",suza je skliznula niz njegov obraz.

"Postao sam hladan,nije me bilo briga hoću li povrediti neku malu ćerku mafijaša. A onda sam upoznao tebe,zaljubio se kao nikad. Zamisli koliko mi je bilo teško uništiti život osobi koja je postala moj život! Toliko puta sam želeo sve da ti kažem,zamišljao kako ćeš me shvatiti i oprostiti mi,zamišljao sam da ćemo nastaviti našu priču.",pogledi su nam se sreli.

Pokušavala sam da ne zaplačem ali uzalud. Koliko sam bila nepravedna. Uvek sam mrzela takve ljude,a ispostavilo se da sam postala jedna od njih.

"Nemaš ništa da kažeš na sve ovo? Louisa reci nešto! Reci mi da me razumeš! Da ćeš mi oprostiti! Reci Louisa!",tresao mi je ramena dok se jecavim grubim glasom derao na mene.

"Ja...ne...ne...m...možemo li da se ne vidjamo par dana? Moram da razmislim o svemu Kai!",molila sam ga.

"Stvarno to želiš?",razočarano je pitao.

"Trenutno nije bitno šta ja želim...ovako mora da bude!",obrisala sam suze i krenula.

Oh sranje! "Na posao ću dolaziti,i zamoliću te da nastavimo isključivo poslovno!"

"Naravno,kako želiš!",bez imalo emocija je progovorio.

Poslednji put sam pogledala čoveka mog života i okrenula ledja prošlosti.

***
Kai's P.O.V

Besno ulazim u kancelariju tražeći neku žestinu. Hvatam čašu koju popunjavam Jackom.

Jedna,druga,treća. Uništen od strane života nesvesno pristiskam čašu koja mi puca u ruci. Posekotine izazvale su veliku količinu krvi.

"Smiri se Kai. Smiri se!",nije moguće. Već u sledećem trenutku počinjem da urličem i proklinjem sve što postoji na svetu.

"Kako može? Voli me! Ona mora da me voli! Mi smo Kai i Louisa. Loš momak i mala štreberka!",pokušavao sam da se utešim. Suze su se ponovo našle na mom licu.

Od muke i bola sam seo na pod. Naslonjen o sto gledao sam kroz veliki prozor u grad koji nas je ponovo spojio.

Šta mi je uradila? Kada sam ja postao ovakav? Prokleto je volim. Više od svega. Kako je moguće da se ovako ponašam zbog ljubavi? Ja sam Kai. Kai Salvator,a ne neka patetična pička!

•Demoni prošlosti•(Illusion- 2.season)Donde viven las historias. Descúbrelo ahora