Slobodan pad

✗Karma je kurva, nije li?

"Ivory ?" osjetom blago drmanje "IVORY ?!" trgem se iz polusna i susretnem se sa Yeinim crnim očima. "Što ti je? Dozivam te već deset minuta, što nije uredu ?"

Ništa nije uredu. Još nisam moga doći k sebi od subote, kada sam bila na kontroli srca a danas je utorak. Ne samo da mi moraju 'zakrpati' još jednu rupu već se, zbog nekvalitetnog rada, još jedna rupa počela otvarati. Nije me ni to toliko pogodilo, jer sam ipak taku operaciju prošla već nekoliko puta. Pogodilo me to kada je kardiolog uzeo u obzir i mijenjanje srčanih zalizaka zbog 'mogućnosti izmorenosti'. Ne želim da se moji zlisci diraju, što ako mi zamjene zaliske sa onim svinjskim? Hoću li tada biti polu svinja?

"Sve je ured..." zaustavim se. Možda bi bilo dobro da joj kažem? Ona je stalno uz mene, što ako mi pozli a ona ne bude znala kako da mi pomogne? "Reći ću ti nakon predavanja."

Iako obožavam forenzičku psihologiju i htjela bih se bazirati na njoj, današnji sat prošao mi je kao jedno stoljeće. Što ako umrem? Ili što ako mi se uslijed posljedice mijenjanja zalizaka (koji će vjerovatno biti svinjski) počne jesti kukuruz? Ako se nekim ljudima nakon donacije određenog organa počne piti pivo, zašto se meni ne bi počeo jesti kukuruz?

Još i kiša. Tipično, ovo sam mogla i predvidjeti.

Iznenada se do mene stvori Yein otvarajući svoj ružičasti kišobran i stavljajući ga između nas. "Što mi to imaš reći ?" odmah je započela, krećući se prema idućoj predavaonici.

Slušala je pozorno dok sam joj po peti put objašnjavala što je to tetralogija Fallot i kako zahvat traje te kako da postupi ako ikada dođe do napadaja. I dalje me gledala u čudu dok nije prekinula moje objašnjavanje.

"Ali, zašto mi nisi ranije rekla ?" slegnem ramenima.

"Nisam nikome. U ovoj školi nitko ne zna osim tebe i Kaia, molim te da tako i ostane." Yein kimne glavom i pruži mi mali prst "Obećajem." reče, dok sam svoj mali prst obmotala oko njezinog.

"Usput" izvadi mobitel iz džepa jakne i pruži mi ga "Pogodi tko ima dva ulaza za najtraženiji party godine." Napravi ono sa obrvama što uvijek radi kada je uzbuđena zbog nečega ili mene želi uvaliti u nešto.

Nisam razumjela poruku, za mene je to bilo samo hrpa brojeva i slova koji nisu imali smisla. Vratim joj mobitel praveći se da sve razumijem u njoj. "Znaš, to je Halloween party, bit će u nedjelju i svi koji su imalo poznatiji ovdje imaju upad." 

Nije me zanimalo, to je više nešto što opisuje mog brata a ne mene. "Svake godine na tom party-u ili netko završi u bolnici ili netko pogine. Zar nije to uzbudljivo ?!" Ovo zasigurno više opisuje moga brata.

"Uzbudljivo je sve dok mi nismo ti koji poginu ili završe u bolnici."

"Ma joj, kao da je bitno. Hoćeš li ići sa mnom ?" izvije doljnju usnicu i razgorči oči "Moooolim te ?" trepne nekoliko puta još više izvivši usnicu.

"Moram vidjeti sa bratom. Ako on ide onda moji nisu problem." Plan mi je  da joj sutradan kažem da ne mogu ići. Ne želim biti svjedok na mjestu zločina."Pa pitaj ga sada, eno ga tamo naslonjen na zid." pokaže prstom i tom rečenicom mi pokvari sve planove.

Stavim kapuljaču na glavu i krenem prema njemu. Naslonjen na zid pravi društvu A'-ju dok puši. Dim se stapao sa kišom i crnilom, sve se ovo činilo kao loša odluka. "Pozvana sam na party." kažem izravno.

"I što ja imam s tim? Hoćeš da ti dam keksić i kažem 'bravo dečko, tko je dobar dečo, ti si dobar dečko' !" prevrne očima, smijući se prema A'-ju, kako im je samo zabavno.

"Ako ideš ti onda znam da će me naši pusiti. Ideš li dakle na Halloween party u nedjelju ?" Zašto zvučim kao da želim ići ? Ako ne idem pokajat ću se, ako idem pokajat ću se. Svejedno sam na 'dobitku'. "Šta me briga Ivory, idi sa mnom. Ali ne planiraj biti uz mene." 

Klimnem i okrenem se prema Yein. Pokažem palac gore a ona se široko nasmješi. 

"Kai, jesi li siguran da je to dobra ideja ? Mislim, znaš kako ljudi završavaju ondje ?" čujem Angelov hrapav glas kako prigušeno govori Malakaiu. "Nek se nauči. To je ipak Halloween." odgovori mu. Mogla sam osjetiti kako je Kai nabacio podrugljiv osmijeh, to se jednostavno čuje iz njegovog govora. 

"Ako si ti stariji brat, nije li tvoja obveze štititi ju ?"

"Za to nek si nađe dečka, završi cigaru, imamo još četiri minute do početka."

Pravi brat, nema šta. Prodao bi me za salvetu, ne ukrasnu, već onu običnu, bijelu, možda čak i korištenu. Uvijek ga je karakterizirala ta ljubav prema meni. Sat vremena ponaša se previše dobro onda ostatak tjedna poput Krampusa. Nastojim uživati u tim rijetkim trenutcima, iako su mi draži ovi gdje se on istinski trudi biti pametan nakon čega ispadne glup. Zašto se morao toliko proljepšati u zadnjih pet godina? Ona duga kosa stajala mu je dovoljno ružno. Od kako je promijenio cijeli stil postao je magnet za cure dok je u mojim očima on i dalje onaj mali sa dugom kosom i nepravilnim zubima. Ukratko, imati Malakaia za brata isto je kao da imate parazita kojeg se ne možete riješiti.

Yein me uhvati pod ruku i dalje se smješeći "Razmišljala sam da budem zečica ove godine, šta misliš ?"

*    *   *

Dok traje dvadesetominutna pauza do idućeg predavanje, odlučim uzeti malo vremena za sebe. Kiša je tek nedavno prestala padati te su još vidljive lokve na stazi. Sjednem na onu klupu ispod, sada već ogoljelog drveta, moje omiljeno mjesto za promatranje. Upravo ovdje prolazi najviše ljudi u kratkome vremenu. Ona djevojka obučena u crno, nije strašna ni čudna. Njoj je samo potreban dobar prijatelj koji zna čvrsto zagrliti, to znam jer se sjećam onog dana kada je plakala iza ograde miseći da ju nitko ne vidi ni ne primjećuje. Dečko, koji popravlja frizuru dok priča sa prijateljima, zapravo je gay no nitko to ne zna. To se ne može vidjeti po njegovim pokretima ni po interesima (ja ni ne znam njegove interese) vidim kako zaljubljeno gleda svoga prijatelja dok ovaj nešto objašnjava. Onaj par koji se ljube tamo iha zgrade, viđaju se krišom, ovdje su skoro svaki dan a kada se sretnu na putu za predavanja, izbjegavaju se. Dečka koji upravo bijesno korača dok priča na mobitel i zabacuje glavom u nadi da će otjerati crni pramen s oka, odmah sam prepoznala. Nitko drugi nego Angel. Činio se jako uzrujano, štoviše kao da će upravo zaplakati. Pokušam se skoncentrirati kako bih čula što priča, iako je gotovo pa vikao.

"Ja sam s njim raskrstio već odavno !"
"Briga me što smo u rodu, Ronna! Zaboga, shvatite."  

Uhvati se jednom rukom za glavu dok duboko udahne. Pogleda negdje sa strane suznih očiju. Iz džepa izvadi kutiju cigara te stavi jednu u usta i zapali, pridržavajući mobitel ramenom. 

"Zaboli me za njegovu firmu ! Ima već svoju djecu nek..."
"Ne želim ga ponovno vidjeti, gotovo je. Ne priznajem ga više."
"On ima dijete koje je, što?"
"Karma je kurva, nije li ?"

Nasmije se, zlobno. Glas mu podrhtava dok i dalje priča sa Ronnom. U jednom trenutku prekine i stavi mobitel u džep. Ustanem sa klupe i priđem mu.

"Hej, A' ! Je li sve u redu ?"

On baci cigaru na pod i zgazi ju gležnjačom. Podigne ruke, raširenih dlanova, prema meni. Ruke mu se tresu. "Samo" zastane, progutavši knedlu. Glas mu podrhtava, izgledao je kao da će dobiti živčani slom. "Pusti me na miru !" prodere se te me blago okrzne ramenom. Nekoliko glava okrene se prema nama, ne bi li možda saznali nekakvu novu temu za razgovor.

A' odmaršira natrag namještavši kragnu crne, kožne jakne i paleći još jednu cigaru. Gledala sam za njim još neko vrijeme, što se moglo dogoditi da je skoro rasplakalo 'lošeg dečka' ?