Moja mišljenja, pitanja, stuff

Obitelji

Ljudi moji, želim govoriti o obiteljima. Moja obitelj je skoro savršena, mama i tata me oduvijek vole, podržavaju u svemu za što misle da je dobro za mene. Na njih ne mogu biti ljuta, jer svaki put kad se na bilo koji način uzrujam oni rade takve face i šale da jednostavno ne mogu, najdulje što izdržim bez smijanja s time da se ugrizem za obraz je 30ak sekundi, ne dulje. Nikad nisu podigli ruku na mene, niti me zamarali stvarima koje znaju da ili ne bih razumjela ili bi me samo mučile. Poznaju me u dušu. Sa sestrom se znam posvađat, katkad dosta grdo, ali volimo se i sve što radimo jedna drugoj je zato što želimo da ona druga nešto nauči, shvati.

No, ima i drugih, koji nisu kao moji.

DreamLovers902 nam i sama svaki dan otvara oči, (žena ima predivan karakter i dobro zna što hoće, i za to se bori) bilo na svom ili tuđem primjeru, oko toga. U većini takvih situacija ne znam što da kažem. Žao mi je nema smisla, jer nismo mi krivi, a i tom rečenicom pokazujemo da ih sažalijevamo, makar je njima cilj često nešto sasvim drugo. Ne možemo im pomoći jer se većinom ne poznajemo, a oni koji se poznaju, što mogu napraviti? Otići školskoj psihologinji bez prijateljičinog/prijateljevog znanja? Nagovarati ih da sami odu psihologinji, nekome ili razgovaraju s njima premda vidimo koliko se boje toga? Sami otići do njihovih roditelja i sasuti im sve u facu?

Ne. Obično ne možemo ništa. Druga opcija možda upali, ali onda to trebate polako, ne agresivno i hladno, što mnogi znaju zaboraviti. Treća? Većina ljudi bi to shvatili kao 'Ma vidi drznicu/drznika, zar se tako obraća starijima? Zašto nam se dijete druži s takvim propalitetom bez poštovanja?', a i vjerojatno bi sve zanijekali, našli izliku ili rekli da smo sve 'krivo shvatili'. Malo morgen! Možda jesmo djeca, ali nismo ni glupi, ni slijepi, ni naivni, ni gluhi.

Također, ne možemo reći 'Tu sam za tebe, uvijek mi se možeš povjerit', jer opet, čemu to služi?! Ha?!

Dobro, Ema, smiri se.

U svakom slučaju, voljela bih da svi ovdje koji ovo čitate, ako čitate, ako imate roditelje, brata, sestru - obitelj općenito - koji vas vole i podržavaju, odete do njih, zagrlite ih i zahvalite im.
Vi koji ste oni malo nesretniji i ne znate što biste napravili, sve što želim je da dobro razmislite o svemu što vam se događa i izborite se da to prestane. Niste ni po čemu niži od drugih, i vi imate svoja prava, tkogod vam kaže drukčije u krivu je. Znam da nisam neka utjeha, ali samo razmislite o tome, molim vas.

E da, trebam neki cover za ovo, kome se da napravit nek se javi u inbox lijepo molim

Zašto uvijek ja? izlazi kad stignem, napisat ću nešto sutra

Sve vas voli vaša, jedna jedina i neponovljiva,
EmaTheLol