Poziv

23 4 1
                                    

Laurin telefon neprekdno je zvonio, Laura neznajući ko je zove, brzo je dotrčala i javila se. Kraj telefona bio je grub muški glas i tihim tonom rekao je: Imamo Antonia, nikad ga više nećeš videti, u to budi sigurna...  Laura, misleći da je ovo jedna od šala njenih drugara iz odeljenja bila je smirena sve dok nije došlo vreme da Laurin tata i ona idu u bioskop, a on se nije pojavio. Iako je Antonio bio polsovan čovek, nije ličilo na njega da se ne pojavi ili ne održi obećanje. Dvadesetak minuta kasnije ponovo je zvonio Laurin telefon i jedino što je mogla da čuje bio e zapomagajući glas njenog oca, Antonia, koji joj je rekao: Ne brini za mene, sve će biti u redu, ali moraš što pre da napustiš kuću i odeš kod majke. Ako se ne vratim, znaj da te volim više od svega na svetu! Laura, spremna da pusti suzu i traži objašnjenje, ostala je zatečena kraj telefonske slušalice... Ipak, nije smela da gubi vreme i krenula je sa pakovanjem kako bi što pre otišla kod majke. Nije htela da preteruje i sa sobom je ponela samo par stvari: porodičnu sliku, mobilni telefon, plišanog medu i nekakvu čudnu svesku. Posle 2 sata putovanja stigla je pred vrata kuće svoje majke, Sofie Agata. Jedva podižući ruku pokucala je na vrata.

 Jedva podižući ruku pokucala je na vrata

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Laura SaveriaWhere stories live. Discover now