4.

61 4 7
                                    

...iiiiii...
PLJAS!!

Razrednica je pljasnula po stolu.
Svi su, čak i Marta i ja, vidljivo i glasno odahnuli.

No, Kristina je samo preokrenula oči
i sjela pokraj mene.

- Kaj?!? - Pitala me ljutito, vidjevši da zurim u nju k'o zadnja budala.

- Uh..ovaj..n-niš - Odgovorih.

Ja. Sam. Glupa.

Ostatak sata je prošlo prilično normalno. I dosadno.

Nakon zvona, svi su krenuli doma. Baš kad sam izašla iz škole, nečija me ruka brzo okrenula.

- Imam dobre i loše vijesti. Obje uključuju Kristinu. - Reče Marta, jedva hvatajući dah.

- Ehh... Aj pucaj dobre - Odgovorih.

- Kristina je završila kod ravnatelja.
Ipak, vjerojatno će ga njezin bogati tatica potplatiti... opet. - Odvrati Marta. - a loše su vijesti...paa... ne znam želiš li znati... -

- Daaaj, naravno da želim...-
O, neee😬🙊

- Jesi čula ono pod satom razrednika kad je neko upozorio Kristinu? To je bio Ivan. I, nakon sata, vidjela sam ih kako se grle... Pitao ju je jel ok i to...-

- Marta, ne misliš valjda...

Mora da sam postala vidljivo uzrujana, jer je Marta brzo dodala:

- Ma ne brini. Pa nije valjda lud da se spetlja s nekom fuficom poput Kristine - Rekla je.

Stigla sam doma. Mama i tata uvijek rade popodnevne smijene, a Filip je vani s prijateljima, tako da sam sama.

Uhh... Stalno razmišljam o Ivanu i toj Kristini

Ne volim ju... ali ipak moram priznati da dobro izgleda. Lijepa, ne naročito pametna, bogata... San svakog dečka.

A ja sam u pozadini, u ulozi zaljubljene cure koja nosi prosječnu odjeću, ima prosječno dugu kosu, prosječno je lijepa...
Ma, sva sam nekako prosječna.😞

*Elooo❤️
Stigla mi je poruka od Marte.

*Idemo vaaan?

*Ok. Nađemo se u parku. - Odgovorih.

*Može
. . .

Sjedila sam na klupici u obližnjem parku. Bili smo samo Instagram i ja.
Malo sam gledala Kristinine slike.

Evo kako to izgleda:
- Polu gola
Ili
- u bikiniju
Ili
- na haubi od nekog skupog auta
Ili
- ljubi se na plaži s likom koji ide na faks (da, provjerila sam)

Čudno, ali Ivan nema instagram.
Barem je to rekao kad sam ga pitala.
Oh, evo Marte.

- Bokić - Rekla je veselo.
Zatim joj se pogled spustio na moj mobitel.

Preokrenula je oči pa rekla:
- Daj, ne zamaraj se s tom kravom -

Kad je to rekla, konačno je i sjela.
Bile smo tamo oko pola sata, pa smo se razišle.
. . .

U svojoj sam sobi. Radim zadaću i ponavljam biologiju.

Hmmm...kao da nešto čujem...
Zvuk je dolazio s kata. Jako me zanimalo što se događa.

Popela sam se stepenicama. Zvuk je postajao jasniji što sam se više približavala...Filipovoj sobi?!

Naslonila sam uho na vrata te počela prisluškivati.

Čula sam... smijuckanje, šaputanje i...
Škripanje kreveta?!?

Naravno, željela sam, kao i većina ljudi, otvoriti vrata...ali opet, mama i tata će ubrzo doći... Da pustim njih da otkriju Filipovu tajnu?
Hhhmmmmmm...

A/N

Što mislite, što će Ema učiniti?
Hoće li sama otkriti Filipovu tajnu ili će čekati da njihovi roditelji otkriju tko je nenajavljena osoba u njegovoj sobi?

Cura u sedmomWhere stories live. Discover now