66 days of happiness

Trinaesto poglavlje

17 Dana

Tog jutra Charlotte Lis se probudila s osjećajem da će dan biti dobar. Obukla je kratku crvenu haljinicu (koju joj je spremila Brianna, sama Charlotte nikada nije nosila crveno). Nakon  nekoliko minuta gledanja u ogledalo, izašla je iz sobe.

Na njezino iznenađenje za stolom je sjedio samo Zayn. Polako je jeo sendvič, dok mu je pogled bio prikovan uz ekran mobitela.

,,Hej." Tiho ga je pozdravila i sjela nasuprot njega.

,,Oh, Charlie, dobro jutro." Usne su mu se razvukle u osmijeh te je rukom gurnuo tanjur s hranom u njezinom smjeru.

,,Gdje su svi?" Upitala je zbunjeno, pogledom tražeći one s kojima su obično doručkovali.

,,Ponedjeljak. Svi su na poslu. U vrtu, na farmi ili u gradu." Charlotte je kimnula.

,,Što ćemo mi?" Upitala je. Njezino pitanje izmamilo je jedva primjetni osmijeh na njegovo lice. Odmakao je mobitel i zagledao se u njezine velike oči.

,,Što želiš raditi?" Djevojka se zagleda u plafon.

,,Želim ići negdje."

,,S tobom." Dodala je tiho te je osjetio kako mu se dlanovi znoje a obrazi crvene. 'Prestani Zayn!' Naredio je sam sebi. 'Prestani biti zaljubljen dječak koji samo traži pozornost. Ponašaj se prirodno.'

,,Dobro." Odgovorio je, iz svih snaga pokušavajući izgledati kao da ga nije briga. Ali nije bilo tako. U zadnje dvije minute popravio je kosu barem deset puta. Koliko god to čudno zvučalo, nakon svega što su prošli zajedno, Charlotte je imala poseban utjecaj na njega.

,,Možeš mi govoriti što hoćeš ali ne mjenjam svoje mišljenje."

Posljednjih dvadeset minuta Zayn i Charlotte šetali su uskom cestom i glasno raspravljalji o nogometu.

Nogomet je zauzimao bitan dio  u životu Zayna Malika. Nije bio najbolji igrač ikada, ali je jednostavno volio taj osjećaj trčati po terenu za loptom. I dok je za njega taj sport bio umjetnost, Charlotte je u njemu vidjela samo besciljno šutiranje lopte.

,,Ne mogu vjerovati da si mi se sviđala." Kaže Zayn i dramatično se odmakne od nje, suzdržavajući smješak.

,,Ne mogu vjerovati da sam mislila da si zanimljiv!"

,,Ne, ali kako možeš ne voljeti nogomet?" Pogleda je i složi lice čuđenja.

,,Dosadan je!" Kaže Charlotte, pomalo umorna od te glupe svađe.

,,Gdje uopće idemo?" Upita ga nakon nekoliko minuta tišine.

,,Vidjet ćeš..." Odgovori tajanstveno. Deja vu? Ne.

,,Zayn!" Poviče iznervirano. Od dana kada su se upoznali, stalno je negdje vodi i svaki put na njezino pitanje gdje idu odgovara s 'Vidjet ćeš.'

,,Nerviraš me!" Kaže mu, ali po zadovoljnom smješku na njegovom licu zaključi da mu je to dobro poznato.

,,Smiri se. Skoro smo tu."

'Skoro smo tu' trajalo je još nekih dvadeset i pet minuta, i kada je Charlotte počela osjećati bol u nogama, napokon su se zaustavili, usred velike zelene livade. Svježa zelena trava bila je iznenađujuće uredna te je djevojka poželjela skinuti obuću i ostati bosa.

,,Eto nas." Uzdahnuo je Zayn s olakšanjem i sjeo na zemlju.

Volio je dolaziti na ovo mjesto. Poznavao je ovu livadu kao svojih pet prstiju. Legao je i zatvorio oči, ali već za nekoliko minuta ga je trgnuo vrisak.

,,Zayn, makni je!" Vikala je Charlotte histerično. Zakolutavši očima ustao je i vidio poprilično veliku gusjenicu na njezinom ramenu. Uzevši je, stavio ju je među  prste i podigao na razinu Charlottinih očiju.

,,Hej Charlie, ja sam gusjenica." Rekao je djetinjastim glasom te je Charlotte zavrištala još glasnije. Kada joj se počeo približavati, počela je bježati, ne prestajući vrištati. On ju je pratio.

Nakon deset minuta napokon je odustao i bacio gusjenicu u travu. Dotrčao je do Charlotte, zagrlio je oko struka i, bacivši se, povukao ju je za sobom u travu. Oboje su se glasno smijali.

,,Ovo je čudno." Rekla je, smirivši se. Zayn je ležao na leđima, a ona u njegovom zagrljaju.

,,Što?" Upita je, proučavajući oblake na nebu.

,,Mi."

,,Mi?"

,,Ti si mi samo stranac koji je slučajno pročitao moj dnevnik. Zašto sada ležim ovdje s tobom?" Nije ga mogla vidjeti ali osjetila je da se nasmijao.

,,Jer sam ja najbolji stranac kojeg ćeš ikada upoznati, Charlie."

Wiii :3
Uglavnom, nastavak je kratak jer objavljujem drugi dan zaredom, a i pisala sam ga u avionu, autobusu i taxiju.
Hvala na 2.5k :) Glasujte, komentirajte, zasluzila sam barem zato sto nastavke pisem na najneobicnijim mjestima haha