Tuđi 🔚

14.

Bijes u meni je bio nesvakidašnji. Nisam vjerovala da mogu biti ovoliko bijesna. Uz bijes sam postala i bolesna i ovo je drugi dan na vikendici kako sam ja bolesna bez napretka.

"Kad se vraćamo?", upitala je Anita Nikija

"Dok se neko odluči šta planira dalje s nama", pogledao me u punoj prostoriji.

Primjetila sam da su ovih dana vrlo složeni Adian i Lana, ako sam uopće smjela primjetiti, no nisam se dala jer Adiana sam svakako smatrala prijateljem, a Lana ignoriše Nikija već četiri dana. Od onog njihovog jutra.

Prevrnula sam očima i popila svoj čaj. Stomak me bolio užasno još k tome sam svako večer dobijala temperaturu i ostajala sama u kuhinji kako bi se izborila, a da za to niko nije znao.

"Mrzim te!", vrisnula je Lana na Adiana dok je on golicao tjerajući da prizna nešto.

Niki je sjedio na ivici mog kreveta na kojem sam ležala, a Anita i Toni na podu. Doduše, Anita je ležala u krilu od Tonija i uživala.

Pogledala sam krajičkom oka Nikolasa koji je samo posmatrao moje blijedo lice, a ne njih dvoje. Protegnula sam se da uzmem tabletu, ali me Nikolas preduhitrio i dodao mi je s čašom čaja koju pijem, to jest pokušavam popiti,već stoti put.

Već je bilo vrijeme kada je svako odlazio u svoju sobu, a ja sam opet slagala kao i prethodna dva dana da ostajem ovdje gledati film. Svi su me ušuškali, Lana je prva otišla za njom i Niki, a onda Adian koji me poljubio u čelo. Anita i Toni su se neprimjetno odvukli i ostala sam sama.

Zatvorila sam škripava vrata u kuhinji i sjela pored kamina sa svojom šoljom tople čokolade. Ona mi daje snagu za ove sve dane koji dolaze jer u toploj čokoladi pronalazim spas.

Čula sam korake ka kuhinji i nisam se pomicala, a kad sam osjetila ruke na svojim ramenima trgnula sam se i pogledala u Nikija. "Ima li mjesta za još jednu osobu?", jauknula sam kad me uhvatio za ruku,jer kada smo bolesni tad nas boli svaki stisak.

"Ima"ogrnula sam ga dekom i on me zagrlio.

Poljubio me u čelo. "Opet goriš i zašto ovo radiš ovdje sama si?",upitno me gledao.

Slegnula sam ramenima. "Volim biti sama u svojoj patnji i boli",pogledala sam u njegovu ruku i vidjela kolike on bicepse zapravo ima.

Oduvijek sam se tripovala da kad me tako neko zagrli da ću crknuti. Nikolas me zagrlio uz sebe iako me tresla groznica osjetila sam tu još nešto,kao neki naboj među nama.

"Sutra se vraćamo nazad krećemo u podne i bit ćemo tamo oko tri",moja glava je klonula u njegovo krilo.

Promrmljala sam nešto mirno ležajući u krilu dok mi je on mazio kosu. Bila sam užasno pospana. "Zašto si sebi uzela bebeću dekicu i čudna je?",suzila sam oči i gurnula ga na pod ,te ubola prstom u prsa.

"Ne možeš govoriti takvo nešto mojoj dekici na sovice",bijesno sam ga gledala.

Sabirala sam svoje male dekice s nekim čudnim tiskanim likovima. "Opa mala,otkud snaga?",nasmijano me gledao.

"Mrš",sjela sam ispred kamina.

"Došao sam drugim razlogom,želim nešto da te pitam. Smijem li?", upitno me gledao i nasmiješio se.

Klimnula sam glavom. "Naravno da smiješ",slegnula sam ramenima.

Dok sam posmatrala njegove oči gubila sam se u daljinama njegovih boja. Iskreno sam se nadala da me neće pitati ništa strašno,no jedno su želje drugo mogućnosti.

A/N

Šta će on nju pitati? Hmm???🤘🏼

Vidimo se u sledećem nastavku.❤️🤖👋