Tuđi 🔚

17.

Sreća. Sreća je osjećaj koji svi imamo u određenom trenutku, no ja ga pored Nikolasa imam stalno. Znate li onaj osjećaj kada vam neko pruža malo pažnje i vi želite još više toga kada se osladite. Voljela sam Nikijevu pažnju i nije mi bilo teško da je uzvratim.

Živjela sam u svom stanu, a kod Nikolasa sam bila preko dana. Nije to bilo ništa čudno, samo nisam željela da budem na njegovoj grbači.

Bila sam doista bijesna prvih dana kada mi je objasnio svoje bogatstvo. Uvijek sam u širokom krugu zaobilazila bogate tipove, a on čak nije ni rekao da je bogat niti bilo što. Nisu ni drugi, no ja sam uvijek to vidjela po nekim stvarima koje su ih opisivale.

Očigledno sam griješila s tim tipovima jer oni nisu imali svoju ličnost kao Niki i naravno da sam vidjela samo njihov bezobrazluk i bahaćenje.

"Ljubavi, o čemu razmišljaš?", zagrlio me dok smo gledali film na krevetu uz palačinke.

Zabila sam glavu u njegov vrat. "O tim dečkima koji su mi se nabacivali i prezentirali samo svoje bogatstvo, a ti si prvo svoju ličnost pa sve ostalo".

"Realno, kroz život sam se namučio sa svojim roditeljima zajedno, ali eto nemam šta prezentirati svoje bogatstvo bitno je da mene voliš sada", poljubio me.

Čula sam zvono na vratima i odmaknula sam ga od sebe. "Čekaj, čekaj", ustala sam do vrata.

Otvorila sam ih i vidjela Juliju. "Bože, kod njega si napokon", odmahnula je rukama.

"Uđi dušo", zagrlila sam je i ušle smo unutra.

Ušle smo u dnevni boravak i Niki je i dalje ležao. "Ustani ne budi nepristojan sestra ti je došla", smrknula sam se i podbočila ruke.

"Odmah šefice", cmoknuo me.

"Julija, šta ima?", prebacili smo se u kuhinju dok sam spremala kafu.

"Ništa evo došla iz škole ovdje više sam smorena i jedva čekam raspust, kod kuće mi bude dosadno, a ovdje sam imala osjećaj da si tu", nasmijala se slatko tipkajući telefon.

"Lopove jedan, šta rade mama i tata?", Niki je zijevnuo.

"Ruku na usta debilu", udarila sam ga po ramenu.

Julija se smijala. "Kako si dresiran", nasmijala mu se namjerno.

"Ima li dečkića?", upitno sam je gledala.

"Došao nam je novi učenik, jako je zgodan i sladak. No, znaš mene učim školu sada i želim to da završim", Julija je sada u najtežem periodu školstva, treći razred gimnazije nije ništa čime bi mogla lako baratati.

"Pokaži mi sliku", zahtijevala sam.

"I meni isto", Nikolas je postao zaštitnik.

"Nećeš reći ni riječ lošu", zaprijetila sam mu.

Zagrlio me i zabio glavu između mog ramena i vrata. "Nemoj se ljutiti".

"Vidi ga", Julijin tip je bio zaista lijep i zgodan.

"Da sam mlađa izabrala bi njega", Niki me čvršće stisnuo.

"Gušiš me", udarila sam ga.

Prevrnuo je očima. "Ne pričaj gluposti, pa ti neću ništa. Julija, pazi se ne želim probleme nikakve", zagrlio me i premjestio sebi u krilo.

"Opušteno braco", namignula je slatko.

Ona je čista suprotnost jer je luckasta i vjeruje svima, a on je oprezan i preoprezan. "Izvoli", dao mi je svoje pola palačinke.

"Hvala", poljubila sam ga.

"Činimo jedan život zajedno i napravit ćemo novi život uskoro", zagrlio me i mrmljao slatke rečenice.

Novi život.

A/N

Wuhuuuu. Napisala sam ga nakon dugo vremena,pa ne mogu vjerovati da sam uspjela. Inače, ponovo sam tu aktivna i idemo daljeee 😋💟