Melissa Damianii
"Melissa, moraš se više paziti."-Doktor je rekao i nastavio očitavati nalaze.
"Budem."-Preokrenula sam očima, uvijek isto.
"Mislim to, Melissa."-Prostrijeljio me pogledom i ja sam uzdahnula, lako njemu pričati, nisu njemu izvadili 2 litre krvi prije 15 minuta.
"Slobodna si, nastavi piti terapiju onako kako smo se dogovorili."-Rekao je i odmahnuo rukom, navukla sam jaknu i izašla van iz ordinacije.
"Gotova?"-Danijel se ustao sa stolice i ja sam kimnula, pa krenula prema izlazu.
"Jel' sve u redu?"-Uhvatio me za zglob i ja sam opet kimnula, neda mi se objašnjavati moju povijest bolesti.
U tišini smo došetali do auta i sjeli u njega, Danijel je pokrenuo auto i izašao na glavnu cestu.
----------------------------
Danijel Subašić
Pogledao sam Melissu na kratko i trznuo se kada mi je zazvonio mobitel.
"Jebemti'."-Opsovao sam kada ga nisam mogao izvaditi iz džepa, jebemti traperice.
"Drži volan."-Naredio sam Melissi dok sam pokušavao izvući mobitel iz hlača, Melissa je primila volan i vješto upravljala s njim.
"Molim?"-Javio sam se na mobitel i blago odgurnuo Melissinu ruku s volana.
"Ej prijatelju, gdje se skićeš?"-Eto mog Antiše!
"Antiša, pa ne mogu vjerovati da si se ti mene sjetio."-Rekao sam i Ante se počeo smijati, mlad dečko, ali najdraži.
U Rusiji smo provodili dosta vremena skupa i mali je jedna jako dobra dušica, čast mi je imati ga za prijatelja.
"Upravo sam sletio u Zagreb i pitao sam se jesi li slobodan za kavu? Idem prekosutra za Split."-Nego šta nego jesam!
"Jesam, ali doći ću s jednom mladom damom."-Nasmiješio sam se i Melissa se zacrvenila.
"Može, stari! Nađemo se u centru, u La Vivi."-Ante je rekao i prekinuo poziv, smiješan mi je mali skroz.
"S kim idemo na kavu?"-Melissa je uzbuđeno upitala.
"S Rebićem."-Rekao sam i ona je kimnula smiješući se, predivna je.
-----------------------
"Antiša!"-Došetao sam do stola s Melissom i Ante se ustao, pa me zagrlio.
"Imaš više sjedih od zadnji put."-Našalio se i Melissa se počela smijati, volim njen smijeh.
"Ja sam Ante."-Ispružio je ruku prema Melissi.
"Melissa, drago mi je."-Melissa je prihvatila gestu i rukovali su se.
Sjeli smo za stol i naručili pića.
"Šta ima kod vas? Dan, ne mogu vjerovati da si se napokon smirio!"-Ante je rekao aludirajući na Melissu, ajoj.
"Da, ovaj, mi..."-Nisam uspio dovršiti rečenicu jer me Ante prekinuo.
"Cura ti je stvarno prelijepa."-Melissa me pogledala i počela se nervozno smijati, da mi je bar cura, moj Antiša.
"A kada ćeš se ti skrasiti?"-Upitao sam ga i on je odmahnuo glavom.
"To mi je sada zadnje na pameti, previše posla."-Nasmiješio se i otpio gutljaj soka.
"Šteta što nisi bio na Kaletovoj svadbi."-Stvarno šteta, Ante i ja u kombinaciji smo neuništivi.
"A jebiga, nisam nikako mogao dobiti slobodno."-Slegnuo je ramenima i pogledao u Melissu.
"A gdje ti radiš?"
"U kafiću."-Nasmiješila se i primila me za ruku, nervozna je.
"Baš lijepo."-Ante je kimnuo i uzeo mobitel u ruke.
"Mislim da imam curu za tebe."-Melissa se nasmiješila i Ante je uzbuđeno podigao obrve.
"Ma da? Kakva je?"-Nalaktio se na stol, ah, djeca.
"Pa predivna je, i dobra kao kruh. Znam ju od rođenja."-Melissa je nastavila pričati o misterioznoj curi.
"Pa, u Hrvatskoj sam samo tjedan dana, pa me opet nema 3 mjeseca. Kad se vratim, rado bih je upoznao."-Ante se osmijehnuo, dotad će ih promijeniti još 20.
Dobar dečko, ali isti ja. Možda se zato i slažemo tako dobro.
"Dogovoreno."-Melissa je rekla i otpila gutljaj kave, čak mi je i to kod nje seksi.
-----------------------
Melissa Damianii
Ante mi se čini kao super dečko, baš mi je drago što sam ga upoznala.
Danijel i ja smo krenuli prema doma, i u autu je nastala ugodna tišina.
Dok meni nije zazvonio mobitel.
"Da, tata?"-Javila sam se i tata se zakašljao.
"Kada ćeš doći doma?"-Upitao je, šta je njemu? To me nije pitao već 7 godina.
"Uskoro, zašto?"-Danijel me pogledao i ja sam odmahnula glavom.
"Pa, htio bi da upoznaš nekog."-Ovo mi nikako ne sluti na dobro.
"Ok, stižem."-Prekinula sam poziv i spremila mobitel u torbu.
"Šta je bilo?"-Danijel je upitao.
"Mislim da tata ima nekog."
---------------------
Evo i Antišeee, to je chapter o kojem sam vam pričala :)
Uživajte!
-Mirelče ❤️
YOU ARE READING
SAY SOMETHING // Danijel Subašić
Non-FictionSometimes the greatest way to say something; is to say nothing. Ušla je u moj život i okrenula ga za 360 stupnjeva, a ja joj to nikako ne mogu zamjeriti.
