10. Andrea

5.2K 439 45
                                    

Jesam li upravo poljubila muškarca o kome ne znam skoro  ništa i koji je po svemu sudeći neka vrsta zaštitnika? Iako naprvu ne izgleda baš tako.  Još uvijek osjećam jako lupanje srca u grudima i žarenje kože gdje god me je dotaknuo. Kako onako krupan muškarac, koji odiše nekom silom, može da bude tako nježan u isto vrijeme. Dlačice na tijelu mi se ježe pri svakoj pomisli na njegove usne i ono što me prije svega nekoliko minuta bacilo u neki nepoznat svijet. Kroz mene protutnji nešto vrelo ostavljajući peckav trag i u grudima i u trbuhu. Dirao me nepoznat muškarac i nije bilo ni malo strašni, a to me plašilo više nego panika koja me proždirala radije. Ne ranije u smislu oduvijek, već od one kobne noći koju sebi ne mogu oprostiti i u kojoj sam ja kriva za sve. Pijana, povrijeđena i van pameti, izgledalo je kao da sam sama to tražila.

Istuširala sam se pokušavajući da bar malo sperem sa ramena i kose njegove otiske, ali oni su tamo bili skoro kao i stvarni. Ostale su poput tetovaže, poput trajnog žiga za njim. Ne znam kako je to uradio, samo znam da ne smije više da se desi ništa slično. Bojim se onog što će uslijediti kad pogubim konce iz svojih ruku i kad stvari krenu da se odvijaju van mojih okvira. U pravu je kad kaže da me Mladen drži u izolaciji, ali on ne shvata da ja tako želim. Tu sam bila sigurna sve do sad i ne sviđa mi se način pucanja tog stakla oko mene. Moja zona komfora je poljuljana i svjesna sam da će biti teško vratiti se na staro. Vuk će me srušiti svojom silom i to nesvjesno, takvi kao on su najgori. Izgledaju kao hodajući raj, a za njima ostaje samo pustoš poput pakla, a ja sam uvijek bila magnet za takve.

Noć je već odavno pala i ja sam čekala da Mladen nazove. Nisam sigurna kako su proveli dan danas, ali nisam htjela da im smetam. Poslala sam mu poruku čekajući vijesti o zarukama. Nedugo zatim mi je telefon zazvonio  i njegovo ime je bljesnulo na ekranu. Nestrpljivo sam se javila spremna na verbalni sukob.

"Pristala je!!!" Viknuo je s druge strane tako jako da sam mogla da ga čujem na hodniku. Odmaknem slušalicu od uha u slučaju da poželi još jednom vrisnuti kao manijak.

"Drago mi je i čestitam" kažem mu. Znam da će se mnogo toga promjeniti ali mi je drago da je pronašao onaj dio sebe koji mu je nedostajao.

"Vuk me zvao i kaže da si dobro. Sad ćeš da pjeniš na mene što sam ga zvao, ali nisam mogao baš skroz samu da te ostavim, a on je jedini koji je dovoljno sposoban na to. Nemaš uobičajenu reakciju na njega a i spasio te, u slučaju da si zaboravila" ne mogu sad da budem kučka prema njemu kad je noć za slavlje.

"Pričaćemo o tome kad se vratiš kući. Nisam sretna zbog toga i voljela bih da si mi vjerovao malo više kad sam ti to tražila. On je ... Nevolja" procijedim kroz zube i odamh shvatim da sam se izlanula.

"Ima li nešto što bi trebao znati" zagrizla sam jezik da spriječim psovku. I sama se pitam šta se desilo?

"Ma ne, sve je u redu" umirujem ga glumeći, lažem jer nema smisla da ga uzmenirim za ovo. Dovoljno sam odrasla da se mogu nositi s tim.

"Idem sad. Natalija i ja idemo na večeru i svirku uživo. Zvaću te sutra nakon posla" sigurna sam da hoće, nakon što mu Vuk prenese sve informacije.

"Pozdravi Nataliju" kažem mu prije nego li prekine i ostavi me samu sa mojim mislima. Biće ovo duga noć...

Jutros mi je najmanje trebalo jutro prepuno posla, a kako mi se čini ostaću duže u smjeni.Ne sjećam se kad sam imala ovako pretrpan dan, da nisam znala gdje sam.  Sezona je godišnjih odmora, ne mogu da shvatim upravu bolnice  kad ne šalje dodatnu pomoć u tom periodu.

"Andrea, prijemna! Hitan slučaj " žurnim korakom sam otišla niz hodnik slušajući zvuk sirene hitne službe. Imali smo ženu teško pretučenu. Imala je polomljena rebra, nožem joj je zasječena ruka, obilno je krvarila. Čula sam kad je neko rekao da je napadnuta na ulici. Naježila sam se sjetivši se da ću kasnije morati sama kući. Ona je odvežena u operacionu salu, a ja sam sjela na stolicu, poprilično iscrpljena . Tad sam se sjetila da nisam uopšte imala pauzu za ručak i sam stomak se pobunio.  Bilo je tri popodne i javila sam novoj sestri da idem na pauzu.

Zbog tebeWhere stories live. Discover now