Prva ljubav / First Love

Prva ljubav / First love - 12.poglavlje

Ulazim u auto. Krećem u Zagreb. Vrijeme je za ponovni susret Zagreba i mene. Zadnji put sam bio u Zagrebu kada sam vodio učenike na izlet. Okej, to nije bio neki veliki posjet, već poslovni put. Jako se veselim što ću vidjeti svoju obitelj.

Vozim smireno i polako. Vani pada snijeg pa ne mislim žuriti. Slušam pjesme i razmišljam o svojoj obitelji. U Zagrebu, točnije, kod svoje obitelji nisam bio dugih 4 mjeseca. Od rujna ove godine. Kao i svake godine, kod moje obitelji održavaju se različite aktivnosti. Božić je doba ljubavi i mira.

Na Badnjak moja majka Katarina i sestra Edita peku kolače cijelo večer. U to vrijeme muški dio obitelji, uključujući i mene gleda filmove. Filmske aktivnosti se održavaju tako dugo dok ne dođe vrijeme za misu polnoćku. Djeca moje sestre, točnije unuci mojih roditelja i moji nećaci i nećakinje, igraju društvene igre po cijelom dnevnom boravku. Taj dan je poseban. To je dan kada se okupi cijela naša obitelj. Jedno od najlijepših razdoblja kod moje obitelji.

Vozim se i odjednom osjetim vibraciju mojeg mobitela. Primio sam poruku koju mi je poslala Veronika: '' Kod moje obitelji je veoma veselo, provedi božićne praznike najbolje što možeš ''. Pročitao sam poruku i naravno, odgovorio joj: '' Također, pozdravi svoje roditelje. ''. Usrećila me Veronikina poruka, ali još više me usrećilo to što sam stigao u Zagreb. Još nekih 5 minuta i stigao sam do kuće svojih roditelja. Jedva ih čekam vidjeti.

Nema ničeg lijepšeg od susreta sa svojom obitelji. I evo, parkiram auto u dvorište. Prozori su ukrašeni božičnim lampicama, dvorište je ukrašeno snjegovićima koje su napravili moji nećaci, a na vratima vidim njih. Moju obitelj koja me s radošću čeka. Nema boljeg osjećaja od tog.

Izlazim iz auta i krećem prema njima. Moja malena nećakinja Maja već trči prema meni. Odmah je zagrlim i podignem te krećem prema ostatku obitelji. Kao i uvijek, majka mi onda prilazi, izgrli me i izljubi. Moja majka i ja smo uvijek bili jako vezani i kada sam se preselio to je bila velika promjena i za nju i za mene. Naravno, poslije majke pozdravio sam svog oca. Nismo previše pričali nego smo odmah ušli u stan. U dnevnom boravku čekala me ostatak obitelji.

Ulazivši u dnevni boravak pozdravio sam sestru Editu, njenog supruga Marka te ostatak obitelji. Ubrzo smo započeli razgovor o mnogo tema.
- I kako napreduješ sa radom u školi? - Upitao me Marko.
- Sve ide po planu. Nije baš lako s obzirom da svi znamo kakvi su adolescenti u današnje vrijeme. - odgovorio sam mu.

- Matija, Matija. Znamo, i tvoja generacija je bila takva. Bili ste još gori. Lutali ste danima i noćima k'o muha bez glave. - reče moj otac te nas je njegov komentar sve nasmijao.
- Ubrzo ćemo ručati. Jedan po jedan ćete polako krenuti oprati ruke. - reče moja majka naređivačkim tonom.
Ona je oduvijek bila takva. Što ona kaže, to se mora i učiniti. Bolje je ne buniti se.

Polako jedan po jedan krećemo u kupaonicu na pranje ruku. Nakon toga krećemo u kuhinju. Stol je već postavljen te krećemo ručati.
- Ručak je preukusan. Svaka čast na trudu. - pohvalio je Marko trud uložen ručak.
- Slažem se. Ali znaš, ručak moje majke za badnjak je uvijek najbolji. - dodao sam.
- Prestanite se glupirati i nastavite jesti. - reče ozbiljno Edita misleći da se glupiramo.

Nakon ručka svako od nas je otišao u svoju sobu na kratki odmor. Uzimam telefon u ruke i krećem se dopisivati sa Veronikom. Razgovaramo o tome kako provodimo praznike. Dosad smo svake blagdane proveli razdvojeni. Mislim da bih slijedeći Božić volio dočekati sa njom. Odložio sam telefon i odlučio malo prileći. Nisam mogao dugo spavati jer me probudio zvuk moje nećakinje. Došla je po mene jer je vrijeme za gledanje filmova. Vrijeme je za jedno fantastično popodne.