Fate

25 - End

Taehyung, Jungkook i ja smo zajedno u razredu. Jos par minuta do kraja zvona. I gotov sat, ovo je zadnji dan skole za nas ovdje. Nisam htijela da zvoni jer to znaci da moram otoci, ali ipak sam htijela da za zvoni cim prije jer mi se cini da ovaj sat traje dulje nego ikada i umirem od dosade.

Napokon je zvonilo. Svi su brzo pokupili svoje stvari i izasli iz ucionice. Jungkook je izasao prije Taehyung i mene, pa nas je pricekao pri ulazu.

Ovo je bio odmor za rucak, tako da smo krenuli prema blagavaoni. Na hodnicima su bili ucenici, naslonjavali se na ormarice i razgovarali, hodali po hodniku i smijali se ili bili na mobitelima. Definitivno ce mi nedostajati ova skola.

Napokon smo stigli u blagavaoni. Svako je uzeo svoju tacnu, dok su nam kuharice stavila hranu i mi im rekli hvala. Krenuli smo prema nasem stolu. Mislim stolu od bangtana, ali stada kad smo i mi tu mi s njima sjedimo. Ostatak bangtana i 4F su vec bili tamo i smijali se nekom vicu koji je Jin rekao. Mi smo se sjeli pored njih i poceli razgovarat.

"Pa, ovo je nas zadnji zajednicki rucak." RM

"Nazalost da. Danas se moramo vratiti u Hrvatsku." Leo

"A nebrete tu ostati?" Hoseok

"Nazalost ne." ja

Nastavili smo se razgovarati dok nije zvonilo. Taehyung, Jungkook i ja smo krenuli prema našem satu, dok su ostali otišli na njihove satove.

----------------

Skola je napokon zavrsila. Svi smo na ulazu u skolsko dvorište.To je zadmje mijesto gdje cemo svi biti skupa. Svi smo plakali,grlili se i smijali. Auto nas je cekao. NItko od nas cetiri nije htio uci u taj auto, jer smo znali da kada udemo nema povratka. Ali, nas dramaticni trenutak je prekinula nasa uciteljica koja nam je rekla da se vratimo u auto.

Taehyung i ja smo bili zagrljeni, crvsto zagrljeni, u strahu da ce nam ovo biti zadnji put. Ali znala sam, i on isto, da cemo se mi jos vidjeti. Vec imamo sve dogovoreno. Mislim ono, za kaj danas sluzi messenger? Ili skype?

Pogledala sam ga gore u oci, a on dolje u moje oci (ako niste skuzili, on je visi od mene. I to ne malo nego punoooo). Nagnuo je glavu prema dolje i poljubio me. Bio je to poljubac koji sve govori. Netrebaju rijeci, kada postoji ovakav poljubac. Morala sam prekinuti poljubac i krenuti prema autu. Zadnji puta smo si rekli volim te, prije nego je prekasno. Svi su me vec cekali u autu. Pogledala sam u decke, u Taehyunga, u Jungkooka, i dala im jedan malen osmijeh. Mahnuli smo si te sam usla u auto.

Auto nas je odvezao na aerodrom. Avion je vec bio spreman, tako da smo odma mogli uci u njega. Nas cetvero, plus uciteljica, smo se ugodno smijestili na svoja mijesta. Ja sam bila kraj prozora. Za par minuta avion je krenuo. Pogledala sam kroz prozor, u oblake iznad predivnog grada, Seula i pustila jednu tesku suzu s osmijehom na licu. Nedostajat ce mi ovo mijesto.

----------------

Magical time skip

Taehyung POV

Cim sam dosao doma s deckima, svi smo otisli u svoje sobe. Nitko nije nista govorio. Bila je to tisina, ali ugodna tisina. Kad sam usao u sobu preskinuo sam se u trenirku i krenuo raditi skolu. Ali kao da moje misli nisu tu bile. Gledao sam u knjigu, ali sam razmisljao o Y/N. Sto sad? Mislim, Y/N i ja imamo dogovoreno sto cemo poslije za buducnost, ali sad? Trenutno nas cijeli svijet zadvaja, ali doslovno. Ona je na drugom kraju svijeta, na drugom kontinentu, drzavi.

Nakon 2 sata mucenja, pokusavajuci se nesto nauciti, odustao sam i otisao u dnevnu sobu. Tamo sam nasao Hoseoka i Jungkooka kako gledaju tv, Yoongia kako spava i Namjoona kako cita neku svoju knjigu. Vjerovatno opet Harry Potter. Neznam vec po koji put. Osijetio sam misris frisko kuhane hrane iz kuhinje, pa predpostavljam da je Jin u kuhinji i radi ručak. Sijeo sam se izmedu Hoseoka i Jungkooka ta s njima gledao tv.

Nakon par minuta pocele su vijesti. Posto ja bas i nevolim vijesti, jer stalno pricaju o politici a to je zadmje kaj bu mi znacilo u zivotu, isao sam promijeniti program. Ali prije nego sam dohvatio daljinski, necije ruka me sprijecila. Jungkook je uzeo daljinski i jos pojacao Tv te mi pokazao s prstom da budem tiho i da gledam vijesti. Samo sam preokrenuo s ocima i krenuo prema kuhinji. Prije nego sam izasao iz dnevne sobe, glas voditeljice me zadrzao.

"Javljamo uzivo. Upravo sada smo dobili uzasno tragicne vijesti. Avion 37, iz Juzne Koreje za Englesku je pao zbog velikog nevremena. Neznamo gdje je pao tocno i neznamo sto se dogodilo s putnicima. Ostaniti uz nas jer ubrzo cemo saznati ostatak."

Nisam mogao vjerovati. Imao sam osijecaj kao da mi je cijeli svijet pao. Lagano sam se okrenuo prema Jungkooku, koji je sokirano gledao u Tv. Odjednom su mu suze neprestano pocele padat  niz obraze. Takoder i meni. Okrenuo je glavu prema meni, i tu su se susreli nasi pogledi. I to je trenutak kad sam shvatio sto se upravo dogodilo,

Y/N je na avionu 37.

The end

____________________________________

A/N

Oke, vjerovat o me sad mrzite. Ali, odluci la sam o ako zavrsi ti ovu pricu. Ovo je prva prica koju cu ZAVRSITI. Jej!

Htijela sam vas pitati nesto...

ZELITE LI DRUGI DIO?!?!

pisite u komentarima sto mislite o ovoj prici i sto ce se dogoditi dalje. znam da ima dosta toga neobjasnjenog, pa ako bi postojalo drugi dio, to bi se tamo objasnilo.

To bi bilo sve! Nemojte me mrzit!

Ly Aliens👽