32. Pomoć prijatelja

151 7 4
                                    


Aurdey P.O.V.

Kada smo stigle kući bila sam previše umorna da finkcionišem. Dovukla sam se do svoje sobe i bacila na krevet. Osjećala sam se pomalo loše jer je Evelyn imala neko snimanje, a znam da je nju ova situacija pogodila gore nego mene. 

Baš kad sam mislila da ću zaspati na ulaznim vratima se čulo užurbano kucanje. Uzdahnula sam i ustala. Brzo sam se spustila niz stepenice i otvorila vrata. Na moje iznenadjene na vratima je stajao Jonah, koji je izgledao isfrustrirano. Bez svog uobičajenog vragolastog osmjeha bio je skoro ne prepoznatljiv.

"Udji." rekla sam tiho, pomjerivši se u stranu kako bi mogao da prodje pored mene.

Ušao je i skinuo svoju kožnu jaknu, bacivši je na kauč u dnevnoj sobi. "Audrey, ne znam šta da radim." rekao je, čupavši se za kosu.

"U redu je, Jonah." rekla sam i uhvatila mu ruke, spustivši ih nazad "Proći će."

"Hoće li? Daniel ne može da podnese da gleda u Zacha više od dvije sekunde, a da ne poželi da ga ubije. Corbyn je... Ne znam ni šta je sa njim. Pokušava da pomiri ovo dvoje, a samo sebe još više rastužuje. Jack, njemu ništa nije jasno. On je sebe distancirao od svega, dane provodi u sobi, skoro ništa ne jede, samo čita komentare. Znaš to je najgore što možeš da uradiš ako si u ovom poslu. A šta ja radim, Audrey, reci mi šta? Žalim se jer nisam sposoban da pomognem." rekao je sa suzama u očima.

"Ne, Jonah. Ne primjećuješ koliko znači sve što radiš. Trudiš se. To je najbitnije. Ali ne možeš ništa na silu. Danielu treba vremena da se ohladi, dodjavola, vjerujem da i Zachu treba vremena. Nakon toga sve će se vratiti na staro. Samo moraš malo da se strpiš." rekla sam i zagrlila ga. Tada je pukao. Osjetila sam jezero suza na svojoj majci, ali nije me bilo briga. Svima treba neki izduvni ventil. Pustila sam ga da plače dok se nije smirio.

"Jesi bolje?" pitala sam.

"Da." kratko je odgovorio i obrisao ostatak suza sa obraza "Trebalo mi je ovo. Da me neko sasluša samo. Da čuje šta imam da kažem."

"Jonah, znaš da sam ja uvjek tu. Nemoj to da skupljaš u sebi. Tako ti bude samo teže kad jednom sve treba da priznaš."

"A, šta ako se navikneš na to?"

"Ne možeš se navići. Jednom ćeš pući. A bolje da to bude ispred nekoga ko te razumije, nego ispred nekog stranca ko te ne poznaje."

Ponekad je lakše reći sve nekome koga više nikada u životu nećeš vidjeti. Neko za koga te nije briga ako ti sudi poslije toga." rekao je tužno.

"To je trenutačno rješenje. Ali taj neko neće biti tu ponovo da te posavjetuje i moraćeš da prodješ kroz isto ponovo."

"Hvala ti Audrey." rekao je i zagrlio me.

"Ne spominji. A sad idi i naspavaj se. Pročisti misli. A onda popričajte nasamo, bez Dava, bez mene ili Evelyn. Potpuno sami." rekla sam i ispratila ga do vrata.

"Ne zam kako da ti se odužim." dodao je.

"Molim te. Samo se saberi i biću zadovoljna." rekla sam sa osmjehom.

"Vidimo se." rekao je i nabacio osmjeh, znala sam da je lažan ali nisam htjela sad da ga mučim oko toga.

"Vidimo se." 

Ayy! Long time no see. Ljudi htjela sam da dodam neki filler dio jer nemam vremena toliko da pišem i objavljujem. Hvala vam što ste strpljivi sa mnom. Ne zaboravite da glasate i komentarišite.

Tija<3<3


You've reached the end of published parts.

⏰ Last updated: May 18, 2019 ⏰

Add this story to your Library to get notified about new parts!

Words I Didn't Say- JM● ON HOLDWhere stories live. Discover now