Budi blizu mene

Picerija

Zaposlila sam se u piceriji. Kao raj.
Večeras radim noćnu . Na malim pauzama ponekad nešto zapišem za školu, ponovim . Kako noc odmiče pauza je sve manje. U pola jedan u piceriju ulazi Marks. Sav krvav po licu. Ulazi sa drugovima i nekog plavom.. čak ne znam ni kako da je nazovem. Kalaštura.
Da kalaštura.
Čim me ugleda stane kao ukopan. Okrenem glavu i vratim se drugim narudžbama .
"Nora stani na kasu! Došli su moji zlatni momci!" Vice mi gazdarica iz kuhinje.
"Naravno !" Uzmem drugu kecelju i stanem za kasu.
"Dobro vece! Sta želite naručiti ?" Kažem i uputim plavokosom veliki osmijeh.
"Hmmmmm.... da li imaš momka?" Pita i brzo me pogleda u oci.
"Takve piće još nismo počeli da pravimo." Kažem mu i nasmijem se.
"Onda dvije margarite. I svakome kolu." Kaže i namigne ." I usput da li bi htjela da učestvuje u kampovanju. Mislim da sam te vidio da idemo zajedno u školu."
"Da . Voljela bih ali bih morala vise informacija. Da li znas kome bih mogla da se obratim?" Osjećam da me Marks gleda .
"U kabinetu biologije. Sutra dodatni čas. Besplatno je krećemo prekosutra . Ja mislim da ima šest slobodnih mjesta. "
"Okej . Hvala ti!" Nasmijem mu se.
Marks pridje kasi sa onom kalasturom .
"Zašto si pobjegla?" Vidim mu povrijeđenost u ocima.
"Mama mi je uvijek govorila da bilježim od problema." Izgleda da ga je ovo dotuklo posto bijesno digne glavu i ode. Kalaštura trči sa njim.