'Pucat ću ako bude trebalo'

1.4K 75 10
                                    

Lupkanje teških kapi kiše od prozor probudilo me, a odmah sam osjetila toplinu tuđe ruke na struku. U mislima su mi zaigrali neki trenuci od sinoć i noćas, što mi je razvuklo osmjeh na lice. Dugo je vremena prošlo od kad sam se ovako naspavala, a i probudila sa smiješkom, toliko da to više i ne pamtim. Pokušala sam se tiho izmigoljiti iz njegovog zagrljaja jer ga nisam htjela probuditi, no čim se moje tijelo malo udaljilo od njegovog, osjetila sam čvrst stisak.

"Dušo, ostani još. Rano je." promrmljao je.

"Zvuči primamljivo, " osmjehnula sam se "ali nisam posve sigurna u to.

Ruku je lagano spuštao s mog struka prema bokovima pa natrag, stvarajući tako putanju ugode za moje tijelo.

"Morat ću te nekako nagovoriti." stao je iznad mene i okrenuo me prema sebi pa lagano poljubio. Tijelo mi je radilo protivno svemu pa se brzo u potpunosti predalo njegovim dodirima i poljupcima.

"Hmm, hmm." mrmljala sam između poljubaca "Okej, predajem se." zagrlila sam ga i potpuno se predala njegovim rukama koje su lutale svukuda.

"Znaš, nešto mi je upravo palo na pamet." vragolasto sam mu se nasmješila.

"Testiraš moje strpljenje."

"Mislim da sam jutros baš nekako," razvlačila sam koliko sam mogla dok me on pratio "dobre volje."

"Vražica." rekao je i ponovno me poljubio, ovaj put gladno i grublje. Ruke su mu poletjele ispod majice, na moje grudi, koje su gorjele za njega. Dražio me, zadirkivao i nije mi dozvoljavao da pustim glas ugode koju sam osjećala jer me čvrsto ljubio. Podigao mi je majicu i ljubio me po trbuhu pa mi polagano dodirivao bedre, škakljao me, dražio, a i dalje su nam se jezici dodirivali, uživajući jedno u drugom.

Samo toplina njegove ruke za mene je bila dovoljna da me izludi.

"Šefe." na vratima se začuo muški glas. Trznula sam se od straha i naglo povukla, a Anthony se podigao na noge. Pogledala sam ga posramljeno, a njegovi obrazi i dalje su se crvenili od uzbuđenja.

"Šefe, trebamo te. Hitno." ponovno će taj isti glas.

"Dolazim." grubo se izderao pa rukom isfrustrirano prošao kroz kosu.

"Nemoj se nervirati." podigla sam se na koljena da bi bila u istoj razini s njim. Stavila sam mu ruku na prsa, pri tom osjetivši kako jako mu tuče srce, a drugom rukom sam lagano prošla kroz smeđe kovrče koje su stršale na sve strane "Imamo vremena. Čekat ću te koliko treba."

"Tjeraš me na grijeh mala." poljubio me u vršak nosa "Ako ti tako kažeš, odmah sam smireniji."

"Drago mi je to čuti." spustila sam mali poljubac na te savršene usne i bacila se na krevet "Dok ti dođeš, ja ću spavati."

"Ljubomoran sam." nasmijao se i otišao do wc-a. Okrenula sam se na bok prema velikom prozoru i promatrala kišu. Osjetila sam da je danas taj dan kad ću napokon vidjeti svoju prijateljicu. Iznenadno mi je tijelom prostrujala ogromna nervoza radi svega, ali nekako sam osjećala da će sve proći u redu. Vjerovala sam da će Anthony to uspjeti učiniti i nikome drugome ne bih toliko povjerenja dala kao njemu.

Izašao je lagano iz sobe jer je sigurno pomislio da sam ponovno zaspala. Smiješno je sve ovo, kako se život okrene naglavačke, a da na to utječeš najmanje ti kojem se sve promijeni. Nikad, ni u najluđim snovima, nisam mogla pomisliti da ću se probuditi u njegovom krevetu i to sretna kao jutros, posebno nakon svega što se dogodilo. No, koliko god da sam sada ispunjena, znam da neće potrajati. Sve je ovo iluzija koja će kad tad završiti, što radi moje obitelji, što radi drugačijih života.

Naglo sam se digla u sjedeći položaj. K vragu! Brzo sam se digla i navukla robu. Moram kući pod hitno, moji ni ne znaju gdje sam i potpuno će poludjeti. I ovako su nam odnosi poljuljani, a ovo neće doprinijeti ničim dobrim.

Oteta II: Osveta se servira hladnaHikayelerin yaşadığı yer. Şimdi keşfedin